Biker biciklistički magazin

Tekst i fotke: Ante Tonči Fabris

Nakon dugog vrelog ljeta, željni hlada i lagane vožnje, odlučili smo vikend provesti u Gorskom kotaru. Smještaj smo našli u selu Crni Lug, na samoj granici Nacionalnog parka. Čim smo osjetili hladnjikav povjetarac i miris šume, požurili smo se smjestiti i sklopiti bicikle. Prva stanica – doručak na terasi hotela N.P. Risnjak. Tek ispečena štrudla od borovnica, kava i predivna priroda učinile su da zaboravimo znojne trube i psovke zagrebačke jutarnje gužve, kroz koju smo se probili svega par sati ranije. Sad smo spremni da u predivnu šetnicu (poučnu stazu) krenemo bez sitnih frustracija, opušteni, kao dio prirode, a ne njen razmetni sin. Uživamo u veličanstvenoj bukovoj šumi dok se vozimo blagim brežuljcima. Nakon par kilometara napuštamo poučnu stazu i nastavljamo malo težim i strmijim makadamom. Zanimljivost ovog dijela leži u velikim vrtačama s obje strane staze koje bi, da nisu zarasle, podsjećale na površinu Mjeseca. Uz dosta muke izbijamo na neasfaltiranu cestu koja je pristojno istrasirana, pa je daljnji uspon kontinuirano blag. Ova je cesta usječena u dosta strme padine, ali to zbog masivne šume ne dolazi do izražaja. Bijeli kamen prošaran mahovinom i korjenje ogromnih stabala prate nas cijelim putem. Izaći ćemo na još par čarobnih proplanaka dok ne izbijemo na cestu koja po samom rubu Nacionalnog parka vodi nazad do Crnog Luga. Jurimo nizbrdo i uživamo u pogledu koji više nije skučen raslinjem. Zastajemo u “Malom Selu” i to pred kućnim brojem 3, dobitnikom brojnih nagrada za najljepšu okućnicu, kako nam je ispričala simpatična gazdarica. U sklopu ove cvjetne oaze nalazi se i mali izvor s najfinijom vodom koja se ikad našla u mojoj čuturi. Još malo nizbrdo i vraćamo se u Crni Lug. Tek sada vidimo koliko je ovo mjesto čarobno. Crkvica ukrašena jablanima, mali dućan, valjda jedini, pitomi ljudi bez obzira na divljinu oko njih. Nakon što smo spremili bicikle odlučili smo još malo prošetati. Završili smo na pivi u lokalnoj birtiji, gdje stolovi na terasi skoro pa prelaze punu liniju ruba ceste. Ništa strašno, jer ovdje nitko ne prođe a da ne uspori, trubne i mahne konobarici. Kad se naša piva pretvorila u dvije-tri, naišla je vesela skupina biciklista u godinama, koja je odvalila put čak od Ljubljane. Sve u svemu, vrlo lijepa atmosfera za kraj ovako bogatog dana.
Sutra ujutro otišli smo pješke do vrha Risnjaka. Grijeh bi bio ne posjetiti tu znamenitost kad smo već u blizini, a postoji i drugi razlog. Naime, premda sam se dosta raspitivao, nitko mi nije kvalitetno odgovorio na pitanje može li se do Schlosserova doma biciklom ili ne? Tako to obično biva kad su u pitanju ne-biciklisti, jedni kažu da se može bez problema, a drugi kažu ni u ludilu. Odgovor, na žalost, ne leži ni u sredini ovih krajnosti pa nema druge nego – ne budi ti teško pa sam navuci gojzerice. Moj zaključak je da se, na žalost, ipak ne može, barem ne vozeći bicikl. Time me još više iznenadila slika u blagovaoni doma koja prikazuje dva biciklista s početka stoljeća kako ponosno pokazuju svoje željezne bicikle. Mora da su ih donijeli na magarcima.

Popularity: 59% [?]

Incoming search terms:

• risnjak karta (5)
• bike ture (4)
• risnjak smještaj (4)
• risnjak nacionalni park karta (4)
• risnjak (4)
• karta risnjaka (2)
• zanimljivosti o biciklima -samo tekst (2)
• *karta pješačka staza Učka Vojak -biciklističke (2)
• slike za profil (2)
• stalak za popravak bicikla (2)