Biker biciklistički magazin

Jučerašnji razvoj događaja na Giru doveo je, između ostaloga, do toga da naš Robert Kšerlovski više ne bude na trećem mjestu u generalnom poretku. Također više nije ni nosio bijelu majicu s obzirom da Richie Porte više nije nosio ružičastu. Nju je nosio David Arroyo. Danas je na repertoaru bila još jedna brdska etapa s nadaleko glasovitim usponom na Monte Zoncolan. To je tek teći puta u povijesti Gira da isti prolazi, odnosno završava na ovom brdu. Prva dva puta je na njemu pobijedio Gilberto Simoni a tko će danas saznajte čitajući retke koji slijede. Etapa se kretala prvom polovicom dužine perialpskom ravnicom na sjever prema brdima. Brda su na današnjoj etapi bila slijedeća; na 143-ćem kilometru etape Sella Chianzutan (955m), na 182-gom km Passo Duron (1059m), na 202-gom km Selle Valcalda (958m) te na kraju Monte Zoncolan. Napišimo koju i o ovom potonjem brdu čiji uspon je dug 10,1 km s prosječnim nagibom od 11,5% no maksimalne vrijednosti dostižu i 22%. Cesta je vrlo uska pa je na tom dijelu današnje etape pratnja vozačima dozvoljena jedino na motociklima. Gledajući na sve ove brojke moglo se očekivati da će se na ovo brdo vidjeti tko nakon dva tjedna utrkivanja ima snage i tko je sposoban pobijediti na ovogodišnjem Giru. Trka je startala za promjenu od dosadašnjih dva tjedna po lijepom vremenu ali i laganim tempom po ravnici prema Alpama. No nekima nije bilo do odmaranja i uživanju u pogledu na alpske vrhunce. Bili su to Ludovic Turpin (AG2R), Jackson Rodriguez (Androni), Guillaume Le Floch (Bbox Bouygues Telecom), Nico Sijmens (Cofidis), Jérome Pineau (Quick Step) i Francesco Reda (Quick Step) koji su na 18-tom km etape pohitali usudu u susret. Ma kakav on bio. Ubrzo su dogurali do čak 14’30” prednosti pred glavnom grupom. No nakon polovice dužine etape za njih su zapuhali zli vjetrovi koji su prednost polako topili. Ti zli vjetrovi zvali su se ekipa Liquigs Doimo koja je odlučila kontrolirati utrku te je drugi dan za redom bila na čelu grupe. Preko prvog brda, Sella Chianzutan, prešlo se u relativno laganom tempu, no zato već na drugom, Passo Duron, mnoge vozače u grupi su zaboljele noge i pluća s obzirom da je na ,5 km dugom usponu naše momke dočekalo 18% maksimalnog nagiba. Tu su se momci podijelili prirodnom selekcijom na one koji su ostali u prvoj grupi i one koji nisu. Ovih prvih je bilo neusporedivo manje, samo 25-torica. Spomenimo Wigginsa i Xavier Tondo (Cervelo) izgubili su kontakt na uzbrdo ali su se uspjeli vratiti u istu na nizbrdici. Naši bjegunci su sada imali samo 3’30” prednosti koja se i dalje topila. A svi skupa su imali vrlo malo prostora i vremena da odahnu prije završnog uspona na Monte Zoncolan. Za njega se nemali broj vozača pripremio vozeći kompaktne prednje lančanike (50×34) dok su odostraga imali lančanike sa 28 ili čak 29 zubaca. Dakle, bilo je zbilja strmo. Na početku uspona bjegunci su imali 3’20” prednosti koje su se vrlo brzo otopile pod naporima koje su ulagali momci iz ekipe Liquigas. S prvim metrima uspona u glavnoj grupi na čelo je stao Szmyd s Bassom na kotaču. Nažalost našeg Roberta nije bilo tu. Zaustavimo se malo i kažimo pokoju o njemu. Za sada ovo je niše nego je itko mogao očekivati od nekoga tko prvi puta vozi Giro. Vrlo vjerojatno ni sam nije očekivao ovakav rasplet događja. Biti neko vrijeme treći u generalnom poretku, biti drugi u borbi za najboljeg mladog vozača, biti viđen na trci u bjegovima i ciljevima brdskih etapa, biti netko o kome se priča za vrijeme TV prijenosa na Eurospostu i koga tv voditelji traže po grupi za vrijeme brdskih etapa a uz sve to imati samo 23 godine i po prvi puta voziti etapnu utrku dužu od sedam dana. Mislim da je to velika stvar. Sve što Robert ostvari od tuda pa do cilja Gira u Veroni biti će samo još šlag na njegovo torti zvanoj Giro 2010. Zato iako ga nije bilo među prvih 25 vozača ne trebamo biti ni tužni ni nesretni, sigurno će dati sve od sebe, odnosno koliko god mu je još snage ostalo u nogama. Na 7,3 km do cilja svoj je posao odradio Szmyd a na čelu je ostao Basso sa Scarponijem pored sebe, te Evansom, Nibalijem, Vinokurovom, Pinotijem, Arroyom, Cunegom, Garzelliem, Gadreom, Martinom iza sebe. Tek što se Szmyd maknuo s čela grupe Scarponi je malo pojačao tempo i u razmaku od 100m glavna grupa se sastojala od već viđene četvorke, koja će se po našem skromnom sudu, boriti za najvišu stepenicu postolja u Veroni. Bijahu to, već sigurno pogađate, Basso, Scarponi, Evans i ovoga puta ne Nibali već Pinoti koji je u odnosu na jučer zamijenio Nibalija. No trebalo je prijeći još 7,2 km uspona. Pinoti je kombinaciju tempa i strmine uspio preživjeti u tom kvartetu ni 200m. Na 6 km do cilja naše momke su dočekali 22% uspona na kojima je Basso stisnuo zube i pojačao tempo, na kotaču mu je u velikim mukama ostao Cadel Evans ali ne i Scarponi. Uz put su jednog po jednog sustizali bjegunce koji su se borili usponom i gravitacijom da ostanu uspravno a biciklima. Iza leđa prve trojice također se herojski borio Vinokurov u nakani da minimalizira neminovne gubitke. Na 5,4 km do cilja Basso je izveo jedno malo ubrzanje a Evans je s dosta muke to spojio. Scarponi je u tim trenutcima bio na 10-15” iza vodećeg dvojca, Vinokurov na 37”, Cunego 47”, a Aroyo kao ružičasta majica na 1’10”. Na 3,7 km do cilja Basso je još jednom izveo manevar laganog ubrzanja koji je bio presudan za Evansa koji se već zadnjih nekoliko kilometara očajnički borio ostati na kotaču prethodno spomenutom. Dok je Basso vozio čitavo brdo gotovo isključivo „iz sica“ Evans je gotovo svaku serpentinu ili strminu vozio na nogama. To što je s kotača skinuo Evansa Bassu je dalo još više snage da „grize“ i da se od australskog cestovnog prvaka svijeta udalji prema naprijed što dalje. Prije cilja spomenimo samo jo nevjerojatno mnoštvo svetije koja se uspela brojena u tisućama na Monte Zoncolan pa su specijalne snage „alpinaca“ (talijanska brdska vojska) i civilne odbrane osiguravale red na cesti u zadnjih dva kilometra uspona. Do vrha Basso je ostario prednost od 1:18” pred Evansom i 1’30” pred Scarponijem. Daminano Cunego je stigao kao četvrti s 1’58” a peti je bio Vinokurov 2’26” što je bilo, barem za nas, malo iznenađenje s obzirom na to da on i nije penjač po svojoj konstituciji. A još veće iznenađenje je bio Sastre koji se od glavne grupe oprostio još na 7,5 km do cilja, da bi zatim stizao i prestizao sve koji su ga ostavili. No dalje, ili bolje rečeno bliže od šestog mjesta uz svu brzinu koju je razvijao, nije stigao. Naš Robert je etapu završio u ugodnom društvu Vadimira Mholjevića, 36-ti i 35-mi, a hrvatski dvojac kasnio je na ciljnoj crti etape za Bassom 9’28”. Vladimir je i danas radio za Garzellia koji je na cilj stigao kao 37-mi. U generalnom poretku stvari su se ponovno malo promućkale. Najveća je novost da je Basso skočio na 3-će mjesto i sada zaostaje za Arroyom 3’33”. Robert Kišerlovski je pao na još uvijek senzacionalno 10-to mjesto. Sutra je bio dan odmora za kojeg se nadamo da će dobro doći i našem Robertu ali i Vladimiru.

1             David Arroyo Duran (Špa) Caisse d’Epargne                 67:48:42

2             Richie Porte (Aus) Team Saxo Bank                              0:02:35

3             Ivan Basso (Ita) Liquigas-Doimo                                    0:03:33

4             Carlos Sastre Candil (Špa) Cervelo Test Team                0:04:21

5             Cadel Evans (Aus) BMC Racing Team                            0:04:43

6             Alexandre Vinokourov (Kaz) Astana                               0:05:51

7             Vincenzo Nibali (Ita) Liquigas-Doimo                              0:06:08

8             Michele Scarponi (Ita) Androni Giocattoli                       0:06:34

9             Linus Gerdemann (Njem) Team Milram                           0:07:12

10           Robert Kišerlovski (Hr) Liquigas-Doimo                    0:08:13

11           Damiano Cunego (Ita) Lampre-Farnese Vini                    0:09:19

12           Marco Pinotti (Ita) Team HTC – Columbia                      0:09:53

13           Vladimir Karpets (Rus) Team Katusha                           0:13:09

14           Bauke Mollema (Niz) Rabobank                                    0:14:35

34           Vladimir Miholjević (Hr) Acqua & Sapone               0:42:07

Popularity: 2% [?]

Incoming search terms:

• miho franceski (5)
• cesta uspon 8% (2)
• giro d italia monte zoncolan prosjećna brzina (2)
• biciklom na posao 12 km (1)
• dopuštena težina cestovnih bicikala na utrci (1)
• glava za bicikl richi (1)
• xavier tondo (1)

Na red su došle i etape na kojima će se pokazati i pravi brdaši. Prije nego počnemo s današnjom etapom recimo da naš Robert Kišerlovski nosi majicu bijele boje koja označuje najboljeg mladog vozača na Giru. On to u stvari nije nego je drugi u poretku za tu majicu. Prvi je Richie Porte no on već ima ružičastu pa su navade na Giru takve da ju u tom slučaju nosi drugi u poretku za istu. Današnja etapa bila bi ravna da na 140-tom kilometru prije samog cilja nije skretala u lijevo i radila krug preko brda prve kategorije Monte Grapa (1689 m) na 164 km. Recimo pokoju o toj geološkoj tvorevini s cestom. Uspon na istu dug je 18,9 km s prosječnim nagibom od 8% s maksimalnim vrijednostima koje dostižu 14%. To je puno penjanja a isto toliko je i spuštanja po tehnički zahtjevnoj cesti s pregršt serpentina da bi zadnji kilometri bili ponovno po ravnici. Da stvari budu bolje ekipa Liquigasa je najavila pakleni tempo koji će nametnuti od prvog metra uspona. Pa jeli bilo pakleno? Saznajte u recima koji slijede. Vrijeme svakako nije bilo pakleno, dapače bilo je lijepo i sunčano. Uglavnom. Neumorni, kakvi jesu zato jer su vrhunski utrenirani, naši takmaci su s skakutanjima počeli vrlo rano. Bjegovi su se formirali i raspadali ili bivali ulovljeni sve do 35-tog utrke kada je manevar bijega pošao za rukom Markus Eibegger (Footon-Servetto) kojem se uskoro pridružuju William Bonnet (Bbox Bouygues Telecom). Damien Monier (Cofidis), Alessandro Bisolti (Colnago – CSF Inox), Steven Cummings (Sky)i prvak Italije Filippo Pozzato (Katusha). U prvom sat utrkivanja momčine si prevalile 51 km a bjegunci su na 60-tom km etape dogurali do prednosti od 8’05”. No da stvari ponovno ne izmaknu kontroli brinule su se ekipe Lamprea i Liquigasa. Pod njihovom kontrolom 25 km kasnije bijeg je bio na relativno sigurnoj udaljenosti od 6′. U takvoj konstalaciji došlo se u podnožje samog brda i zapedaliralo se na isto. Grupa bjegunaca se vrlo brzo raspala na sastavne dijelove a na čelu je bio Pozzato koji je diktirao tempo. Iza njih to su isto radili momci u zelenom poznatiji kao ekipa Liquigasa. Točnije Radio je to Agneli a potom i Szmyd za Nibalia i Bassa. Našeg Roberta nažalost u tim trenutcima nije bilo nigdje za vidjeti pa tako samo možemo spekulirati što se s njime dešavalo i gdje je bio. Negdje na početku brda iz glavne grupe se manevrom skoka izdvajaju Bisolti i Cummings. Iza se grupa vrlo brzo osipala pod tempom koji je diktirao Liquigas. Nakon 5 km uspona u grupi su ostali Szmyd, Nibali Basso, Evans, Vinokurov, Scaponi, Sastre, Aroyo, Tondo, Cunego, Wiggins. Ovaj potonji na 6-tom km uspona odlazi grupi koja ga ispraća pogledom. Uskoro sustiže Cummingsa koji je bio u bijegu te zajedno nastavljaju zajedno. Ne zadugo jer je tempo koji su si zadali bio prejak za ovako dugo brdo. I njih također. Stvari su bile mirne sve do 6 km prije brdskog cilja gdje su nagibi postali malo strmiji. Tu je ono što je ostalo od glavne grupe sustiglo Bisoltia a nešto prije noge je protegao jednim odmjerenim skokom Vicenzo Nibali. Popratili su ga odmah Scarponi i Evans. Sustiže ih i Basso a inicijativu preuzima Scarponi i vuče ovaj četverac dalje od ostatka grupice. Vinokurov je bio blizu ali nije mogao pratiti taj ritam. Iza je naš Robert Kišerlovski na nešto više od 6 km do brdskog cilja sustigao grupu u kojoj je bila ružičasta majica i nedugo zatim odmaglio dalje ili barem to pokušao jer je na 4 km do vrha opet bio pokraj ružičaste majice. Prva četvorka u sastavu Nibali, Scarponi, Basso i Evans u radu i slozi je stigla do vrha brda. Uz put na 3 km do cilja pridružila im se lagana kišica. Četvroka je na vrhu imala prednost od 1’08” pred Vinekurovim i Sastreom. Slijedio je spust na drugu stranu natopljen kišom u prvim kilometrima. Po njemu se najbolje naprijed spuštao Nibali koji je vrlo brzo otišao u bijeg nizbrdo i ostavio trojac. Nešto slično je iza napravio i Vinokurov Sastreu. Na cilju Nibali je došao s 23” prednosti pred trojkom koju je odsprintao Basso sa Scarponiem i Cadelom iza leđa. Robert je stigao kao 27-mi u grupi s ružičastom majicom 4’27” iza pobjednika etape. Vladimir Miholjević stigao je 54-ti s 18’50” zaostatka za prvim. Večinu tog vremena treba pripisati tome da je Miha radio za svog kapetana Garzellia na brdo kojem danas i nije bio najbolji dan. U generalnom poredku Robert je pao za jedno mjesto a isti je izgledao ovako:

1             David Arroyo Duran (Spa) Caisse d’Epargne                 61:22:54

2             Richie Porte (Aus) Team Saxo Bank               0:00:39

3             Xavier Tondo Volpini (Spa) Cervelo Test Team             0:02:12

4             Robert Kiserlovski (Hr) Liquigas-Doimo           0:02:35

5             Linus Gerdemann (Ger) Team Milram            0:03:52

6             Carlos Sastre Candil (Spa) Cervelo Test Team             0:05:27

7             Bradley Wiggins (GBr) Sky Professional Cycling Team               0:06:32

8             Vincenzo Nibali (Ita) Liquigas-Doimo               0:06:51

9             Alexandre Vinokourov (Kaz) Astana                0:07:15

10           Cadel Evans (Aus) BMC Racing Team           0:07:26

11           Ivan Basso (Ita) Liquigas-Doimo       0:07:43

12           Michele Scarponi (Ita) Androni Giocattoli        0:09:02

13           Marco Pinotti (Ita) Team HTC – Columbia       0:10:23

14           Vladimir Karpets (Rus) Team Katusha            0:10:45

15           Damiano Cunego (Ita) Lampre-Farnese Vini   0:11:11

16           Valerio Agnoli (Ita) Liquigas-Doimo   0:12:27

33           Vladimir Miholjević (Hr) Acqua & Sapone       0:36:29

Popularity: 2% [?]

Malo smo po utjecajem svih uzbuđenja koja su nas zadesila u posljednjim etapama zaboravili na one kojima Giro odaje počast ove godine. Cilj današnje etape prisjećao se rodnog mjesta nikad prežaljenog i prerano preminulog talijanskog brdaša čija je obrijana glava prekrivena maramom postala modni uzor mnogim biciklistima. Ako ste pomislili na Marca Pantania, pogodili ste. Etapa je u svojih 2/3 dužine bila manje-više ravna i pratila je Jadransku obalu Italije na sjever da bi kod Riminija skrenula u unutrašnjost prema San Marinu gdje su se naši trkači morali proći kroz dva brdska cilja na 161-vom km etape Perticara (665m) i na 181-vom Barbotto (514m) te se potom nizbrdo sjuriti prema moru i cilju etape. Etapa je počela burno sa skokovima da bi naposljetku na 62-gom km uspjelo 17-torici momaka odjuriti u bijeg. Bijahu to Danilo Wyss (BMC), Rubens Bertogliati (Androni Giocattoli), Andriy Grivko (Astana), Matthieu Claude (Bbox), Kalle Kriit (Cofidis), Manuel Belletti (Colnago), Iban Mayoz (Footon), Cameron Meyer (Garmin), Marco Marzano (Lampre), Sebastian Lang (Omega Pharma), Mauro Facci (Quick Step), Tom Stamsnijder (Rabobank), Gregory Henderson (Sky), Craig Lewis (HTC), Juan Horrach, Serguei Klimov (both Katusha) i Paul Voss (Milram). Snage i motiva nije nedostajalo pa su momci ubrzo dopedalirali do čak 8’30” prednosti pred glavnom grupom. Da ne bude sve dosadno pobrinuo se Vladimir Karpets (Katusha) koji se na prvi od dva uspona, Perticara, manevrom skoka odvojio od glavne grupe te se otisnuo u bijeg. Nakane su mu bile jasne, s obzirom da je 19-ti u generalnom poretku poželio je zaraditi nešto minuta u odnosu na favorite u ovoj utrci koji su mu bili na nešto manje od minute. Pod favoritima ciljamo na Vinokurova, Bassu, Nibalia, Evansa…   Lovila ga je ekipa Liquigasa ali ga nije ulovila. Bar ne na ovo brdo. Na drugo brdo tog dana, Barbotto, prednost 17-torice bjegunaca iznosila je 6’15”. No na spustu nesloga se uvukla u redove bjegunaca od kojih nitko nije želio više davati smjene. To je dovelo do toga da su pojedinci počeli skakutati u nakani da se udalje od ovakve okoline no nikome to nije polazilo za rukama ni nogama. Na posljetku su Kriit, Mayoz, Stamsnijder i Facci uspjeli odmagliti ostatku bjegunaca. Do njih se još jedino preselio Meyer. Na drugu stranu grupice bjegunaca izašao je Horrach koji je pričekao svog jataka iz ekipe Karpetsa te su udruženim snagama hitali ka cilju. U zadnjim kilometrima utrke petorka koja se izdvojila iz grupe bjegunaca je ulovljena te je ponovno počelo sveopće skakanje, otpadanje od grupe, raspadanje grupice i ponovno sastavljanje. Na 1,5 km do cilja bilježimo skok Lewisa koji se uspio domoći prednosti od nekih 70-100m. I već se činilo da je nadomak pobjedi kad ga na 100m do ciljne crte sustiže Belletti i pobjeđuje etapu ispred Gregory Henderson (Sky) i Ibana Mayoza Echeverrie (Footon Servetto). 5’02” iza Belletia na cilj stižu Karpets i Horrach. Iako je Liquigas nagazio koliko je se moglo, stigli su iza Krpets nešto više od 2′. Robert i Vladimir došli su u glavnoj grupi 7′ iza pobjednika etape nkao 58-ti i 60-ti. Karpetsu su se uloženi napori isplatili pa je u generalnom plasmanu poskočio sa 19-tog na 14-to mjesto. Kad smo već kod te klasifikacije osim te sitne pretumbacije sve je ostalo isto, uključujući našeg Kišerlovskog na 3-ćem mjestu i Miholjevića na sada 30-tom mjestu.

Popularity: 2% [?]

Imperija uzvraća udarac. Ovako bi mogao glasiti naslov za današnju etapu. Tko je tu imperija i zašto ona nekoga udara saznajte iz redaka koji slijede. Današnja etapa bila je jadna od onih tranzicijskih, a mogli bi ju opisati epitetima ravno i lagano. Pratila je Jadransku obalu Italije s brežuljcima između 130-tog i 170-tog km, Macerata (280m) na 150-tom km etape te Potenza Piacena (188m) na 194-tom km etape, potom je naše bicikliste skretala malo u unutrašnjost, te se zaravnala pred ciljem prije kojeg se radio krug od 20 km oko grada Porto Recanti. Vrijeme je za razliku od onog jučer bilo lijepo i sunčano. Po takvom danu a i ohrabren jučerašnjim uspjehom bijega već na 9-tom km etape u avanturu zvanu bijeg odlazi Rick Flens (Rabobank). Na 32-gom km dogurao je do čak 9’17” prednosti. Na 32-gom km etape pridružuju mu se i Yuriy Krivtsov (AG2R La Mondiale) i Olivier Kaisen (Omega Pharma-Lotto). Iako je dvojac marljivo pedalirao grupa, poučena jučerašnjim iskustvom, svela je njihovu prednost na 6’42 da bi na 72-gom km ona pala na 4’51”. Za to su se najviše brinuli vozači iz ekipe Garmin-Transitions s obzirom da imaju sprintera sa čak dvije pobjede na ovogodišnjem Giru, Tylera Farrara. Pri prvom prolasku kroz cilj, na 20 km do istog, prednost bjegunaca je bila 1’10” što je relativno lako uhvatljivo. Na 14 km do cilja se to i dogodilo a onda je trka „explodirala“. Prvo je skočio jatak našeg Mihe Francesco Failli (Acqua & Sapone), akciju su adekvatno popratili Alessandro Bisolti (Colnago – CSF Inox), Marco Pinotti (HTC-Columbia) i Thomas Voeckler (BBox Bouygues Telecom). No taj bijeg nije uspio a onda je „Imperija“ uzvratila udarac . „Imperija“ su bili vozači koji su do prekjučer slovili za favorite. Imenima su to bili Damiano Cunego, Michele Scarponi, Stefano Garzelli, Ivan Basso, Vincenzo Nibali, Filippo Pozzato i Alexandre Vinokourov. Oni su ga opleli po pedalama koliko ide na 12 km do cilja a za bijeg im je odlično poslužilo uzvisina treće kategorije Potenza Piacena. Slobodni smo komentirati ovaj potez koji je po našem mišljenju bio nepotreban jer se do cilja nije mogla napraviti neka znatnije vremenska razlika a potrošile su se velike zalihe energije. Više nam je to ličilo na očajnički potez nakon jučerašnjeg potopa. No bilo kako bilo, iza u glavnoj grupi je ostao Cadel Evans kao i ružičasta majica. Ovaj potonji nije gubio glavu za razliku od Evansa koji je imao mali duel s Danieleom Righiem (Lampre) oko toga tko se smije gdje voziti i tko može ili ne davati smjene. Iako su bjegunci uložili goleme napore bježeći glavnoj grupi i ružičastoj majici u zadnji kilometar su došli s jedva 15” prednosti.  Na 800m do cilja je, kako samo on to zna, opleo po pedalama Vinokurov. Na kotaču mu je bio Vicenzo NIbali (Liquigas-Doimo), no na 200m do cilja sustižu ih ostali bjegunci a u sprintu pobjeđuje Filippo Pozzato (Team Katusha) ispred Thomasa Voecklera (Bbox Bouygues Telecom) i Jeromea Pineaua (Quick Step). Naš Robert Kišerlovski je stigao 31-vi s 10” zaostatka za pobjednikom a Vladimir Miholjević 56-ti s istim zaostatkom. U generalnom plasmanu se nije ništa promijenilo. Robert Kišerlovski je i dalje bio treći u generalnom plasmanu, ružičastu majicu i dalje je nosio Richie Porte (Team Saxo Bank) a Vladimir Miholjević bio je 31-vi. Čak se ni „Imperija“ uz pomoć svog udarca nije pomakla ni za jedno mjesto. Istina bili su bliži postolju za 10”.

Popularity: 2% [?]