‘Cestovnjaci’
Devetnaesta etapa, Brescia – Aprica 195 km
Organizator je za danas momcima priredio visoka brda u današnjoj etapi. I to kakva. Etapa je započinjala ravnicom
koja je pratila rijeku Oglio sve do 94-tog km etape kada je započinjao krug preko četiri brda s ciljem na onom prvom, Aprici. Aprica je uspon druge kategorije dug 16 km s vrhom na 1173 m, nakon njega je slijedio spust pa uspon dug 11 km na Trivigno (izvan kategorije, 1608 m) s nagibom od 9,3% u prvih 7 km uspona i 4,7% u preostalih 4 km uspona. Potom je slijedio spust te uspon na Passo del Mortirolo (izvan kategorije, 1854 m). Uspon na ovu geološku tvorevinu dug je 12800m pod prosječnim nagnutošću od oko 11 % s time da maksimalna vrijednost nagiba dostiže 20%. I tu nije kraj već početak spusta i završnog uspona na Apricu. Reklo bi se da brda nije nedostajalo. Nekima to nije bilo po volji pa su napustili Giro i to redom sprinteri. Jučerašnji pobjednik etape Andre Greipel (HTC-Columbia), Danilo Hondo (Lampre) i Julian Dean, tako da je etapu startalo samo 148 momaka. No zato su oni koji su ostali bili orni za megdan. Istini za volju trebao je puni sat vremena da se oformi bijeg u sastavu Jan Bakelandts (Omega Pharma), Francesco Failli (Acqua & Sapone), Branislau Samoilau (Quick Step), Luca Mazzanti (Katusha), Yuriy Krivtsov (AG2R), Jackson Rodriguez (
Diquigiovanni), William Bonnet (Bbox), Xavier Tondo (Cervélo) i Leonardo Duque (Cofidis). Orni momci dogurali su do čak 8’27” prednosti koje su izmjerene na 90-tom km utrke, točnije na mjestu okrjepe. Taman pred prvi uspon. Proporcionalno s povećanjem nagiba ceste razlika bjegunaca se smanjivala. Na Aprici pun snage se osjetio Stefano Garzelli te je šmugnuo manevrom skoka iz grupe u bijeg. Čuvši za taj manevar njegov jatak iz ekipe Faili koji se nalazi u bijegu, sačekao ga je te su zajedno nastavili do vrha Aprice gdje im je izmjereno samo 1’25” zaostatka za ostalim bjeguncima. Iza je Liquigas radio reda u glavnoj grupi, kako preko Aprice tako i preko slijedećeg brda Trivigno sve do početka uspona na Passo del Mortirolo. Na početku uspona na Passo del Mortirolo u bijegu je i dalje bio Garzelli ali sam s 2’2” prednosti pred grupom koju su vukli momci u zelenom, Liquigas, a među njima poglavito Sylvester Szmyd. Prvi je iz grupice od velikih imena na zadnje vrata izašao je Damian Cunego i to već s prvim kilometrima uspona. Uskoro se isto desilo Richiu Portu, najboljem mladom vozaču ali i ružičastoj majici na plećima Arroya. Glavnu grupu su činili Szmyd, Basso, Nibali naš Robert
Kišerlovski, Scarponi, Vinokurov, Evans, Gardet, Sastre i Mollema. Na 5,4 km do vrha brda na čelo te grupice zasjeda Basso i diktira svoj tempo a iz grupe ispada prvo Sastre, a par stotina metara kasnije isti problemi snalaze Gadrea i Vinokurova. Cadel Evans se dugo borio za opstanak. Otpadao je pa ponovno spajao ali kilometar nakon što su otpali prethodna trojica ista sudbina snašla je i njega. Naprijed su ostali samo Basso, Nibali i Scarponi. I naravno Garzelli koji je imao 1’28” prednosti u tim trenutcima. Naš Kišerlovski jahao je zajedno s ružičastom majicom Arroyom. Staza je postajala prvo vlažna a zatim i mokra što baš i nije bila najbolja kombinacija za spust koji je slijedio. Garzellia je vodeća trojka sustigla na 4 km do vrha. Ružičasta majica, pokraj kojeg više nije bilo našeg Roberta, je u tom trenutku već imama 1’58” zaostatka za Bassom. Garzelli je uspio biti uz prvu trojku jedva pola kilometra. Na 3 km do vrha iza prve trojke, se oformila grupica otpali koju su činili Vinokurov Sastre, Garde i Evans, sustiže Garzellia. Ponajviše je to bila zasluga Vinokurova koji je bio lokomotiva ovog vlakića. Tu negdje je nagib malo popustio pa je Vinokurov nagazio još i više pedale te se odvojio od ostale trojice. Zadnji kilometar uspona vozačima je podario kišu i hladnoću što ih se nije previše dojmilo. Vrhom su prvi prošli Basso, Nibali i Scarpni, potom je tuda sam protutnjao Vinokurov s 54” zaostatka, pa su slijedili Sastre i Gadret s 1’15”, Cadel Evans s 1’42” te Arroyo s 1’54” zaostatka. I naravno svi ostali joje sad nećemo spominjati da ne razvodnimo situaciju i dramsku napetost. Slijedio je tehnički zahtjevan spust po mokrom asfaltu što je išlo na ruku jedino Vinokurovu koji se spušta kao kamen, ali u tom smislu iznenadio nas je Arroyo koji je na spustu stigao i prestigao Evansa u prvih 500m koji se zbilja loše spuštao vodom oblivenom asfaltu. Nešto kasnije sustigao je i nakon par kilometara ostavio Sastrea i Gadrea. Arroyo je odlučio riskirati nizbrdo pa je na 22 km do cilja stigao i Vinokurva. Iza je, nakon što se cesta malo posušila nakon polovice spusta, Evans skupio hrabrosti i sustigao Sastrea i Gadreta. Na 20 km do cilja prva trojica bili su 43” ispred Arroya i Vinokurova te 55” ispred Sastrea, Gadreta i Evansa. Ova potonja trojica ulovila su Vinokurova i
Arroya na 12,7 km do cilja pred početkom posljednjeg uspona, onoga na Apricu. Basso i Co bili su 43” naprijed. I nakon čitavog dana visokih brda sve se rasplelo na onom najmanjem. A na njemu su ga Basso, Nibali i Scarponi opleli koliko je išlo i unatoč tome što je iza Vinokurov vukao poput lokomotive prednost se povećavala. Uz to da je iza bilo malo nesuglasica tko će vući, tko ima a tko nema više snage u nogama. Naprijed je trojac radio kao švicarski sat a jurio kao švicarski vlak sat. Na 8 km do cilja razlika je već bila 1’24”. Aprica je vrlo blago položeno brdo koju su naši momci odvozili sve na velikom prednjem lančaniku te su u slozi i radu dojurili do cilja gdje je Scarponi skočio u zadnjih 100m i uzeo etapu Basso je bio drugi a Nibali treći. 3’05” kasnije ciljnom crtom prolazi Vinokurov i ostatak momaka među kojima i ružičasta majica u liku i djelu Arroya koji ju u tom trenutku s obzirom na zaostatak gubi. Poružičastio je Ivan Basso . Recimo i to da je kao 12-ti na cilj stigao naš Robert Kišerlovski s 5’27” zaostatka za Scarponijem. Miholjević je stigao kao 44-ti s 23’08”. U generalnom plasmanu najveća je novost bila da je Basso bio na samom vrhu te klasifikacije a Arroyo drugi. Richie Porte spuznu je s trečeg na čak sedmo mjesto, carlos sastre, Cadel evans i Vinokurov su spuznuli za jedno mjesto naniže, ali je zato Scarponi zakoraknuo s osmog na čak četvrto mjesto u generalnom poretku. Naš Robert Kišerlovski je napredovao za jedno mjesto, bio je deveti a Vladimir za dva.
1 Ivan Basso (Ita) Liquigas-Doimo 81:55:56
2 David Arroyo Duran (Špa) Caisse d’Epargne 0:00:51
3 Vincenzo Nibali (Ita) Liquigas-Doimo 0:02:30
4 Michele Scarponi (Ita) Androni Giocattoli 0:02:49
5 Cadel Evans (Aus) BMC Racing Team 0:04:00
6 Carlos Sastre Candil (Spa) Cervelo Test Team 0:05:32
7 Richie Porte (Aus) Team Saxo Bank 0:06:00
8 Alexandre Vinokourov (Kaz) Astana 0:06:22
9 Robert Kišerlovski (Hr) Liquigas-Doimo 0:12:44
10 Marco Pinotti (Ita) Team HTC – Columbia 0:13:40
11 Damiano Cunego (Ita) Lampre-Farnese Vini 0:15:23
12 Bauke Mollema (Ned) Rabobank 0:18:36
13 Linus Gerdemann (Njem) Team Milram 0:20:05
14 John Gadret (Fra) AG2R La Mondiale 0:21:57
15 Vladimir Karpets (Rus) Team Katusha 0:23:03
30 Vladimir Miholjević (Hr) Acqua & Sapone 1:05:26
Popularity: 31% [?]
Incoming search terms:
Osamnaesta etapa, Levico Terme – Brescia 156 km
Nakon par dana koji su isključivo bili namijenjeni momcima izvrsnim kad je u pitanju penjanje po brdima, današnja je
etapa bila onakva kakvu bi priželjkivali sprinteri. Iako, istine radi, na početku etape, točnije na 6-tom km bilo je brdo Vigolo Vattaro te još jedno na 104-tom km, no obadva ne bi trebala predstavljati nikakvu prepreku čak ni za ono malo sprintera što je ostalo u utrci. A za njih je bio namijenjen i prolazni cilj na 96,4-tom km etape u naseobini Tosclano Maderno. Kako smo rekli nakon samo 5 km etape momci su naišli na brdo na koje se popelo¸u regularnom ritmu koji je osigurao da grupa na vrhu istog bude čitava. Da ne bude baš sve regularno i pod kontrolom pobrinuo se dvojac u sastavu Oliver Kaisen (Omega Pharma-Lotto) i Alan Marangoni (Colnago-CSF Inox) koji su se otisnuli u bijeg na 21-vom km etape. Vrlo ubrzo je bilo vidljivo da ekipa HTC – Columbia ima vrlo važne planove vezane uz cilj ove etape jer je još u ranoj fazi etape stala na čelo i kontrolirala udaljenost dvojca u bijegu. Tako je na 48-mom km etape prednost bjegunaca iznosila 3’08”. HTC – Columbia je bila na čelu grupe gotovo čitavu etapu i marljivo okretala pedale pa je to zalaganje polučilo to da su bjegunci na 38 km do cilja bili na lako uhvatljivih 2’05”. Na oznaci „10 km do cilja“ njihova prednost svedena je na 50”. Očito je ovo bio primjer kirurške preciznosti skidanja prednosti bjeguncima s nakanom da ih se stignem netom prije ciljne crte. U zadnjih 5 km utrke na čelo grupe su stale
ekipe SKy-a i Liquigasa pokušavajući svoje kapetane sačuvati od mogućih padova. Na 3,6 km do cilja od bježanja odustaje Oliver Kaisen, možda zato jer se grupa približila na samo 10”. Potom na 2,4 km do cilja na čelu su se našla par momaka ekipa Rabobanka i trojica iz HTC – Columbie. Na 2 km do cilja uhvaćen je bio i Marangoni a po desnoj strani grupe vlak ekipe HTC – Columbia prolazi onaj ekipe Sky. Sky-povci su vukli sve 200m do cilja s time da im je na kotaču zadnjega u vlaku sjedio Andre Greipel čiji se vlak raspao. I nije to bilo uopće loše, dapače, jer jednom kad je na 200m nestalo Sky-ovog vlaka Greipel je skočio i do ciljne crte nitko ga nije mogao prestići, dapače. Greipel je uspio odmagliti Julianu Deanu, koji mu je bio na kotaču za dvije dužine bicikla ako ne i više. Drugi koji je nagazio ciljnu crtu bio je spomenuti Julian Dean a treći Tiziano dall’Antonia (Liquigas-Doimo). Robert je stigao kao 50-ti a Vladimir kao 80-ti, obadvojica u vremenu pobjednika. S obzirom je grupa, barem onaj njezin dio koji se nalazi visoko na ploči generalnog plasmana, došla na cilj u vremenu pobjednika u generalnom plasmanu nije bilo pomaka.
Popularity: 23% [?]
Incoming search terms:
Sedamnaesta etapa, Brunico – Pejo Terme 173 km
Kako smo najavili zadnji tjedan na Giru bio je težak. Današnja etapa startala je nizbrdo sve do 87 km etape kada je
počinjao uspon na Passo delle Palade (1523m), brdo u sredini etape dugo 20 km. Najteži dio brda bio je u stvari početak odnosno prva tri kilometra gdje je prosječan nagib iznosio 10,1% a maksimalan 16%. Ostatak brda bio je pod nagibom od 7%. Nakon toga slijedio je spust dug gotovo 35 km te lagan uspon prema zadnjem brdu Peio Terme od kojih je zadnjih 3-4 km bilo pod nagibom od 5%. Dakle etapa kao stvorena za brdaše s ogradom da zadnje brdo nije ni dovoljno dugo ni strmo da bi se na njemu moglo napraviti razlika među vodećim vozačima. No kako je ovo treći tjedan utrkivanja i s obzirom da imamo jedno dugačko brdo u sredini etape svašta se moglo desiti. A desilo se sasvim nešto deseto, kako to obično biva. U bijeg su odjurili na 48-mom km etape čak 19-torica veseljaka imenima Danilo Wyss (BMC Racing), Alexander Efimkin (AG2R-La Mondiale), Carlos Ochoa (Androni Giocattoli), Roman Kireyev (Astana), Yukiya Arashiro (BBox Bouygues Telecom), Andrei Amador (Caisse d’Epargne), Ignatus Konovalovas (Cervélo), Leonardo Duque (Cofidis), Monier and Simone Stortoni (Colnago-CSF Inox), Danilos Hondo i Marco Marzano, Moreno, Kruijswijk, Steven Cummings (Team Sky), Vicente Reynes (HTC-Columbia), Mikhail Ignatiev (Katusha), Markus Fothen (Milram) te Nicki Sorensen (Saxo Bank). Kako je to vrlo često biva na ovogodišnjem Giru, da ne kažemo da je to postalo pravilo, bijeg je dogurao marljivim okretanjem pedala vinovnika istog do čak 9’27” koje su vrijedni kronometristi izmjerili na vrhu Passa delle Palade. Da se bijeg ne izmakne kontroli, iako je međa bjeguncima najopasniji po ružičastu majicu koju je danas obukao Arroyo bio Alexander Efemkin koji je u generalnom plasmanu bio 16-ti s 18’57” zaostatka, brinuli su se momci iz nakupine Caisse d’Epargne vukući glavnu grupu gotovo čitavu etapu u ugodnom ritmu. Prednost bjegunaca vrludala je oko brojke 9 minuta cijelo vrijeme pa i na 28 km do cilja kada se iz grupe bjegunaca u bijeg otisnuo Mikhail Ignatiev i dogurao tek do 14” prednosti. 8 km kasnije Nicki
Sorensen je odlučio napraviti nešto po pitanju Ignatieva. Napravio je skok a to je dovelo do serije skokova i kontri. Tek je na 14 km do cilja uspjelo Danielu Morenu otisnuti se od ostatka bjegunaca. No na 20” su mu bili Hondo, Kruijswijk i Monier. Kilometar kasnije Morena je ulovio spomenuti trojac a iza njih Cummings se pokušavao ubaciti u ovu četvorku ali je završio na „ničijoj zemlji“ između dvije grupe. Na 9,5 km do cilja uspon ka cilju je dostigao vrijednost od 4,5% što se učinilo Danilu Hondi kao idealnim terenom da izvede manevar skoka te odmagli u pobjedu iz vodećeg kvarteta. Naum mu je uspio samo djelomično jer su ga na 3 km do cilja snage napustile a uz to stigao ga je i prošao Monier koji je hitao ka etapnoj pobjedi. S istom se susreo na ciljnoj crti i to 36” prije nego je tuda prošao nesretni Danilo Hondo i 39” prije nego je isto napravio Steven Kruijswijk. Grupa je kasnila 9’52” s time da se u zadnjih 5 km uspona dobrano prorijedila kada je komade u svoje ruke preuzeo vlak Liquigasa. No pečat svemu dao je Scarponi koji je skočio u zadnjih 400m i uspio ciljnu crtu pregaziti sekundu prije Bassa kojem je laganim gurajućim pokretom ruke u predjelu njegovog donjeg djela leđa (stražnjica) pomogao u lovu na Scarponia Nibali. To baš i nije u skladu s pravilima i načelima UCI-a ali sudci se u vezi toga nisu oglasili. Robert Kišerlovski je bio aktivan u zadnjim kilometrima utrke kada je dao smjenu za Bassa na zadnjoj uzbrdici te je završio etapu na 36-tom mjestu sa 10’28” zaostatka za pobjednikom etape dok je Vladimir za istim momkom kasnio na ciljnoj crti 11’58” a istu je nagazio kao 58-mi. U generalnom plasmanu Kišerlovski je pao za jedno mjesto jer je u današnjoj etapi došao malo iza Cunega koji ga je za to malo preskočio u generalnom plasmanu. Vladimir je i dalje bio 32-gi.
1 David Arroyo Duran (Špa) Caisse d’Epargne 73:11:38
2 Ivan Basso (Ita) Liquigas-Doimo ¸ 0:02:27
3 Richie Porte (Aus) Team Saxo Bank 0:02:44
4 Cadel Evans (Aus) BMC Racing Team 0:03:09
5 Carlos Sastre Candil (Špa) Cervelo Test Team 0:04:41
6 Vincenzo Nibali (Ita) Liquigas-Doimo 0:04:53
7 Alexandre Vinokourov (Kaz) Astana 0:05:12
8 Michele Scarponi (Ita) Androni Giocattoli 0:05:24
9 Damiano Cunego (Ita) Lampre-Farnese Vini 0:09:21
10 Robert Kišerlovski (Hr) Liquigas-Doimo 0:09:32
11 Marco Pinotti (Ita) Team HTC – Columbia 0:10:28
12 Alexander Efimkin (Rus) AG2R La Mondiale 0:10:59
13 Linus Gerdemann (Njem) Team Milram 0:11:36
14 Dario Cataldo (Ita) Quick Step 0:14:10
15 Vladimir Karpets (Rus) Team Katusha 0:14:34
32 Vladimir Miholjević (Hr) Acqua & Sapone 0:44:33
Popularity: 16% [?]
Šetnaesta etapa, San Vigilio di Marebbe – Plan de Corones (TT) 12.9km
Nakon dana odmora, za koji je uvijek diskutabilno kako će utjecati na pojedinog vozača, na red je došla trka istine i to ona uzbrdo. Za one koji nisu shvatili radilo se o pojedinačnom brdskom kronometru. Staza je kr
etala iz podnožja brda i prvih 2,5 km su bili blago položeni, 3,7%, no nakon toga je kretao uspon na Passo Furcia u dužini 5 km s prosječnim nagibom od 9% i maksimalnim od 16%. Nakon tog djela asfalta više nema i počinje makadam. Sva sreća počinjao je sa zaravnanjem od par stotina metara a potom je slijedila dionica od 2,8 km čiji je prosječan nagib bio 11,3% s maksimalnim nagibom od čak 20%. Nakon nje staza se malo zaravnala u dužini od 1,5 km i nagibom od samo 4% da bi u završnom djelu dugom 1,1 km zastrmila s prosječnim nagibom od 13% a maksimalnim od čak 24%. Usporedbe radi uspon na Sljeme ima 6-7% nagiba. Za takve strmine mnogi nisu ni promijenili lančanike koje su vozili na zadnjoj etapi, Monte Zoncolan. Vrlo rano dobro vrijeme je postavio Riberto Uran iz ekipe Caisse d’Epargne, 43’03”. Potom je Stefano Garzelli ljestvicu podigao na 41’28”. Čekalo se što će učiniti oni koji su pretendirali na ružičastu majicu. Na polovici staze prolazno vrijeme bolje od Garzellijevog imali su Michelle Scarponi i to za 4” i Cadel Evans za čak 12”. Do vrha Scarponi je od Garzellia izgubio čak 1’07” te se na koncu zaustavio na 5-tom mjestu u etapi. Na četvrtom je zabršio Vicenzo Nibali dok mu je jatak iz ekipe Ivan Basso završio na šestom mjestu s 1’10”. Treći je bio John Gadret (AG2R La Mondiale) a drugi Cadel Evans (BMC
Racing team) koji je svojem najvećem rivalu na ovogodišnjem Giru, Ivanu Bassu, uspio odmaknuti za 28” čime je vratio samo dio vremena koje je izgubio u 15-toj etapi na Monte Zoncolan. A prvi je kao što smo to i rekli bio Stefano Garzelli. Vonikurov je završio na 8-mom mjestu s 1’37” a ružičasta majica u liku i djelu Arroya na 16-tom mjestu s 2’16”. Uopće loše nije odvozio ovaj kronometar naš Vladimir Miholjević koji ga je završio na 22-gom mjestu s 2’37” zaostatka si za kapetanom Garzellijem. Loš nije bio ni Robert Kišerlovski koji je uspon završio na 31-vom mjestu s točno 3′ zaostatka za pobjednikom. U generalnom poretku Robert se popeo za jedno mijesto a Vladimir čak za dva. Basso se uspeo na drugo mjesto i smanjio zaostatak za Arroyom na 2’27”. Ovako je izgledao generalni poredak nakon brskog kronometra.
1 David Arroyo Duran (Špa) Caisse d’Epargne 68:32:26
2 Ivan Basso (Ita) Liquigas-Doimo 0:02:27
3 Richie Porte (Aus) Team Saxo Bank 0:02:36
4 Cadel Evans (Aus) BMC Racing Team 0:03:09
5 Carlos Sastre Candil (Špa) Cervelo Test Team 0:04:36
6 Vincenzo Nibali (Ita) Liquigas-Doimo 0:04:53
7 Alexandre Vinokourov (Kaz) Astana 0:05:12
8 Michele Scarponi (Ita) Androni Giocattoli 0:05:25
9 Robert Kiserlovski (Hr) Liquigas-Doimo 0:08:57
10 Damiano Cunego (Ita) Lampre-Farnese Vini 0:09:13
11 Marco Pinotti (Ita) Team HTC – Columbia 0:10:20
12 Linus Gerdemann (Njem) Team Milram 0:10:55
13 Dario Cataldo (Ita) Quick Step 0:14:10
14 Vladimir Karpets (Rus) Team Katusha 0:14:34
15 Bauke Mollema (Niz) Rabobank 0:15:16
32 Vladimir Miholjevic (Hr) Acqua & Sapone 0:42:28
Popularity: 7% [?]