13. Broj na svim kioscima!

admin — Fri, 02 Jul 2010 09:06:32 +0000

Downhill Buzet – (15.6.2010.)

admin — Thu, 17 Jun 2010 19:08:40 +0000

Jedna od najekstremnijih i najatraktivnijih disciplina u brdskom biciklizmu, po sustavu natjecanja slična alpskom spustu kada se natjecatelji pojedinačno i pri velikoj brzini spuštaju niz padinu, treću godinu za redom gostuje u Buzetu. Riječ je o „DH Buzet 2010“, Kupu Hrvatske i Pokalu Slovenije u biciklističkom spustu (downhillu), koje će se u organizaciji Biciklističkog kluba Buzet održavati od 25. do 27. lipnja 2010. godine na popularnoj stazi Škrbina nedaleko od samog centra grada.

Utrka koja mnogima oduzima dah okupit će više od 200 natjecatelja iz nekoliko europskih zemalja. Osim sudionika iz Hrvatske, Slovenije, Italije, Austrije i BiH, po prvi put sudjelovat će i jedan Francuz. Očekuju se nastup više državnih i europskih prvaka.

- Staza je ove godine tehnički nešto zahtjevnija u odnosu na onu lanjsku, pa će natjecatelje nagrađivat njihova hrabrost, utreniranost, kondicija, talent i vještina. Osim što je produžena za 100-injak metara, te njena dužina sada iznosi 1.7 kilometara s visinskom razlikom od oko 280 metara, napravljen je još jedan skok, dok je jedan već postojeći produžen. Kombinacija je šumskih puteljaka i strmih dijelova s terenskim skokovima i ostalim tehničkim zahtjevnim elementima pa od natjecatelja traži vrhunsku psihofizičku spremnost kao i adekvatnu opremu. Ovih dana intenzivno radimo na njenom uređenju, a ona bi u potpunosti trebala biti dovršena već krajem ovog tjedna, kazao je direktor utrke Dragan Kranjčić. Dodao je kako mu je veliko zadovoljstvo što upravo buzetska manifestacija otvara ovogodišnji Kup Hrvatske. Osim u Buzetu, natjecanja u downhillu još će se održati u Pakracu, Samoboru i istarskom Gračišću. Što se Pokala Slovenije tiče, ovo je četvrta utrka u slovenskom kalendaru natjecanja.

Na biciklistički spust u Buzet stiže i desetak pripadnica nježnijeg spola. Kao jedina predstavnica BK Buzet, te uz Pazinjanku Dubravku Družeta jedina Istrijanka, šumskim putovima, stijenama i potocima jurit će Vanja Krbavčić. Iako joj tek 16 godina, a s obzirom da je prava rijetkost da se cure upuštaju u ovu vrstu sporta, biti će prava atrakcija gledati njene vožnje.

- Mnogi mi kažu da sam „bolesna“ što se uopće usudim spustit niz stazu, da ću se polomit i završit kao invalid, no to me nimalo ne obeshrabljuje. Želja za downhill vožnjom i osjećaj slobode kad sam u skoku odnosno u zraku, „prelet“ preko stijena i spust niz šumu jednostavno su jači od svega i svih! Moj tata se već naviknuo na moj hobi, ali je zato mama uvijek zabrinuta, kazala je Vanja Krbavčić, koja se downhillom bavi više od godinu dana. Nažalost, zbog tjelesne ozljede, što je gotovo svakodnevica u ovome sportu, prošle je godine bila spriječena sudjelovati na buzetskoj utrci. Ali zato s nestrpljenjem očekuje ovogodišnje izdanje DH u Buzetu te se veseli dobroj i „nabrijanoj“ ekipi. Rezultat joj, kaže, nije važan. Dodaje kako joj je najdraže uvijek iznova savladavati prepreke, a posebno ju vesele one nove. Na urbanom downillu „Downtown Rijeka 2010.“ Vanja je osvojila 2. mjesto klase elite u konkurenciji žena.

U sklopu DH Buzet u 2010. godini će se po prvi puta održati i Bike Expo. Bike Expo je prostor gdje će domaće trgovine, uvoznici i distributeri biciklističke opreme i proizvoda vezanih uz biciklizam, turističke agencije, TZ pojedinih gradova ili županija, imati priliku predstaviti i posjetiteljima ponuditi artikle iz svog asortimana (po povoljnijim cijenama), predstaviti svoje dosadašnje i buduće djelovanje, atraktivne biciklističke destinacije, turističke aranžmane…

Osim bogatog trodnevnog sportskog sadržaja, organizator u petak navečer (25. lipnja 2010. godine) priređuje i kulturno zabavni program.

Nakon prošlogodišnjeg uspješno provedenog foto natječaja, Biciklistički klub Buzet je i ove godine pripremio bogati fond nagrada za najljepše fotografije. Novina je da će osim foto natječaja biti otvoren i video natječaj. Natječaj je otvoren za sve ljubitelje fotografije i video zapisa (amatere i profesionalce), i to od 25. lipnja 2010. godine do 1. srpnja 2010. godine. Tema foto natječaja je “DH kroz objektiv”, a video natječaja “DH u pokretu”. Na natječaj se potrebno prijaviti isključivo u tajništvu utrke / press centru podizanjem akreditacije te ispunjavanjem obrasca o sudjelovanju u natječaju. Dodatne informacije mogu se pronaći na službenoj web stranici utrke.

Sve dodatne informacije o utrci možete pronaći na internet stranici www.downhillbuzet.com, te u kontaktima s našom press službom: na e-mail: ana.pisak@gmail.com ili na br. mob. 091/ 582 33 44 (Ana Pisak) te na facebook događaju (eventu) pod nazivom DH Buzet 2010.

Molimo predstavnike medija da ispune akreditacijski list na www.downhillbuzet.com kako bismo im mogli slati press informacje.

Devetnaesta etapa, Brescia – Aprica 195 km

DPG — Sat, 29 May 2010 06:24:21 +0000

Organizator je za danas momcima priredio visoka brda u današnjoj etapi. I to kakva. Etapa je započinjala ravnicom koja je pratila rijeku Oglio sve do 94-tog km etape kada je započinjao krug preko četiri brda s ciljem na onom prvom, Aprici. Aprica je uspon druge kategorije dug 16 km s vrhom na 1173 m, nakon njega je slijedio spust pa uspon dug 11 km na Trivigno (izvan kategorije, 1608 m) s nagibom od 9,3% u prvih 7 km uspona i 4,7% u preostalih 4 km uspona. Potom je slijedio spust te uspon na Passo del Mortirolo (izvan kategorije, 1854 m). Uspon na ovu geološku tvorevinu dug je 12800m pod prosječnim nagnutošću od oko 11 % s time da maksimalna vrijednost nagiba dostiže 20%. I tu nije kraj već početak spusta i završnog uspona na Apricu. Reklo bi se da brda nije nedostajalo. Nekima to nije bilo po volji pa su napustili Giro i to redom sprinteri. Jučerašnji pobjednik etape Andre Greipel (HTC-Columbia), Danilo Hondo (Lampre) i Julian Dean, tako da je etapu startalo samo 148 momaka. No zato su oni koji su ostali bili orni za megdan. Istini za volju trebao je puni sat vremena da se oformi bijeg u sastavu Jan Bakelandts (Omega Pharma), Francesco Failli (Acqua & Sapone), Branislau Samoilau (Quick Step), Luca Mazzanti (Katusha), Yuriy Krivtsov (AG2R), Jackson Rodriguez (Diquigiovanni), William Bonnet (Bbox), Xavier Tondo (Cervélo) i Leonardo Duque (Cofidis). Orni momci dogurali su do čak 8′27” prednosti koje su izmjerene na 90-tom km utrke, točnije na mjestu okrjepe. Taman pred prvi uspon. Proporcionalno s povećanjem nagiba ceste razlika bjegunaca se smanjivala. Na Aprici pun snage se osjetio Stefano Garzelli te je šmugnuo manevrom skoka iz grupe u bijeg. Čuvši za taj manevar njegov jatak iz ekipe Faili koji se nalazi u bijegu, sačekao ga je te su zajedno nastavili do vrha Aprice gdje im je izmjereno samo 1′25” zaostatka za ostalim bjeguncima. Iza je Liquigas radio reda u glavnoj grupi, kako preko Aprice tako i preko slijedećeg brda Trivigno sve do početka uspona na Passo del Mortirolo. Na početku uspona na Passo del Mortirolo u bijegu je i dalje bio Garzelli ali sam s 2′2” prednosti pred grupom koju su vukli momci u zelenom, Liquigas, a među njima poglavito Sylvester Szmyd. Prvi je iz grupice od velikih imena na zadnje vrata izašao je Damian Cunego i to već s prvim kilometrima uspona. Uskoro se isto desilo Richiu Portu, najboljem mladom vozaču ali i ružičastoj majici na plećima Arroya. Glavnu grupu su činili Szmyd, Basso, Nibali naš Robert Kišerlovski, Scarponi, Vinokurov, Evans, Gardet, Sastre i Mollema. Na 5,4 km do vrha brda na čelo te grupice zasjeda Basso i diktira svoj tempo a iz grupe ispada prvo Sastre, a par stotina metara kasnije isti problemi snalaze Gadrea i Vinokurova. Cadel Evans se dugo borio za opstanak. Otpadao je pa ponovno spajao ali kilometar nakon što su otpali prethodna trojica ista sudbina snašla je i njega. Naprijed su ostali samo Basso, Nibali i Scarponi. I naravno Garzelli koji je imao 1′28” prednosti u tim trenutcima. Naš Kišerlovski jahao je zajedno s ružičastom majicom Arroyom. Staza je postajala prvo vlažna a zatim i mokra što baš i nije bila najbolja kombinacija za spust koji je slijedio. Garzellia je vodeća trojka sustigla na 4 km do vrha. Ružičasta majica, pokraj kojeg više nije bilo našeg Roberta, je u tom trenutku već imama 1′58” zaostatka za Bassom. Garzelli je uspio biti uz prvu trojku jedva pola kilometra. Na 3 km do vrha iza prve trojke, se oformila grupica otpali koju su činili Vinokurov Sastre, Garde i Evans, sustiže Garzellia. Ponajviše je to bila zasluga Vinokurova koji je bio lokomotiva ovog vlakića. Tu negdje je nagib malo popustio pa je Vinokurov nagazio još i više pedale te se odvojio od ostale trojice. Zadnji kilometar uspona vozačima je podario kišu i hladnoću što ih se nije previše dojmilo. Vrhom su prvi prošli Basso, Nibali i Scarpni, potom je tuda sam protutnjao Vinokurov s 54” zaostatka, pa su slijedili Sastre i Gadret s 1′15”, Cadel Evans s 1′42” te Arroyo s 1′54” zaostatka. I naravno svi ostali joje sad nećemo spominjati da ne razvodnimo situaciju i dramsku napetost. Slijedio je tehnički zahtjevan spust po mokrom asfaltu što je išlo na ruku jedino Vinokurovu koji se spušta kao kamen, ali u tom smislu iznenadio nas je Arroyo koji je na spustu stigao i prestigao Evansa u prvih 500m koji se zbilja loše spuštao vodom oblivenom asfaltu. Nešto kasnije sustigao je i nakon par kilometara ostavio Sastrea i Gadrea. Arroyo je odlučio riskirati nizbrdo pa je na 22 km do cilja stigao i Vinokurva. Iza je, nakon što se cesta malo posušila nakon polovice spusta, Evans skupio hrabrosti i sustigao Sastrea i Gadreta. Na 20 km do cilja prva trojica bili su 43” ispred Arroya i Vinokurova te 55” ispred Sastrea, Gadreta i Evansa. Ova potonja trojica ulovila su Vinokurova i Arroya na 12,7 km do cilja pred početkom posljednjeg uspona, onoga na Apricu. Basso i Co bili su 43” naprijed. I nakon čitavog dana visokih brda sve se rasplelo na onom najmanjem. A na njemu su ga Basso, Nibali i Scarponi opleli koliko je išlo i unatoč tome što je iza Vinokurov vukao poput lokomotive prednost se povećavala. Uz to da je iza bilo malo nesuglasica tko će vući, tko ima a tko nema više snage u nogama. Naprijed je trojac radio kao švicarski sat a jurio kao švicarski vlak sat. Na 8 km do cilja razlika je već bila 1′24”. Aprica je vrlo blago položeno brdo koju su naši momci odvozili sve na velikom prednjem lančaniku te su u slozi i radu dojurili do cilja gdje je Scarponi skočio u zadnjih 100m i uzeo etapu Basso je bio drugi a Nibali treći. 3′05” kasnije ciljnom crtom prolazi Vinokurov i ostatak momaka među kojima i ružičasta majica u liku i djelu Arroya koji ju u tom trenutku s obzirom na zaostatak gubi. Poružičastio je Ivan Basso . Recimo i to da je kao 12-ti na cilj stigao naš Robert Kišerlovski s 5′27” zaostatka za Scarponijem. Miholjević je stigao kao 44-ti s 23′08”. U generalnom plasmanu najveća je novost bila da je Basso bio na samom vrhu te klasifikacije a Arroyo drugi. Richie Porte spuznu je s trečeg na čak sedmo mjesto, carlos sastre, Cadel evans i Vinokurov su spuznuli za jedno mjesto naniže, ali je zato Scarponi zakoraknuo s osmog na čak četvrto mjesto u generalnom poretku. Naš Robert Kišerlovski je napredovao za jedno mjesto, bio je deveti a Vladimir za dva.

1 Ivan Basso (Ita) Liquigas-Doimo 81:55:56

2 David Arroyo Duran (Špa) Caisse d’Epargne 0:00:51

3 Vincenzo Nibali (Ita) Liquigas-Doimo 0:02:30

4 Michele Scarponi (Ita) Androni Giocattoli 0:02:49

5 Cadel Evans (Aus) BMC Racing Team 0:04:00

6 Carlos Sastre Candil (Spa) Cervelo Test Team 0:05:32

7 Richie Porte (Aus) Team Saxo Bank 0:06:00

8 Alexandre Vinokourov (Kaz) Astana 0:06:22

9 Robert Kišerlovski (Hr) Liquigas-Doimo 0:12:44

10 Marco Pinotti (Ita) Team HTC – Columbia 0:13:40

11 Damiano Cunego (Ita) Lampre-Farnese Vini 0:15:23

12 Bauke Mollema (Ned) Rabobank 0:18:36

13 Linus Gerdemann (Njem) Team Milram 0:20:05

14 John Gadret (Fra) AG2R La Mondiale 0:21:57

15 Vladimir Karpets (Rus) Team Katusha 0:23:03

30 Vladimir Miholjević (Hr) Acqua & Sapone 1:05:26

Osamnaesta etapa, Levico Terme – Brescia 156 km

DPG — Thu, 27 May 2010 20:03:37 +0000

Nakon par dana koji su isključivo bili namijenjeni momcima izvrsnim kad je u pitanju penjanje po brdima, današnja je etapa bila onakva kakvu bi priželjkivali sprinteri. Iako, istine radi, na početku etape, točnije na 6-tom km bilo je brdo Vigolo Vattaro te još jedno na 104-tom km, no obadva ne bi trebala predstavljati nikakvu prepreku čak ni za ono malo sprintera što je ostalo u utrci. A za njih je bio namijenjen i prolazni cilj na 96,4-tom km etape u naseobini Tosclano Maderno. Kako smo rekli nakon samo 5 km etape momci su naišli na brdo na koje se popelo¸u regularnom ritmu koji je osigurao da grupa na vrhu istog bude čitava. Da ne bude baš sve regularno i pod kontrolom pobrinuo se dvojac u sastavu Oliver Kaisen (Omega Pharma-Lotto) i Alan Marangoni (Colnago-CSF Inox) koji su se otisnuli u bijeg na 21-vom km etape. Vrlo ubrzo je bilo vidljivo da ekipa HTC – Columbia ima vrlo važne planove vezane uz cilj ove etape jer je još u ranoj fazi etape stala na čelo i kontrolirala udaljenost dvojca u bijegu. Tako je na 48-mom km etape prednost bjegunaca iznosila 3′08”. HTC – Columbia je bila na čelu grupe gotovo čitavu etapu i marljivo okretala pedale pa je to zalaganje polučilo to da su bjegunci na 38 km do cilja bili na lako uhvatljivih 2′05”. Na oznaci „10 km do cilja“ njihova prednost svedena je na 50”. Očito je ovo bio primjer kirurške preciznosti skidanja prednosti bjeguncima s nakanom da ih se stignem netom prije ciljne crte. U zadnjih 5 km utrke na čelo grupe su stale ekipe SKy-a i Liquigasa pokušavajući svoje kapetane sačuvati od mogućih padova. Na 3,6 km do cilja od bježanja odustaje Oliver Kaisen, možda zato jer se grupa približila na samo 10”. Potom na 2,4 km do cilja na čelu su se našla par momaka ekipa Rabobanka i trojica iz HTC – Columbie. Na 2 km do cilja uhvaćen je bio i Marangoni a po desnoj strani grupe vlak ekipe HTC – Columbia prolazi onaj ekipe Sky. Sky-povci su vukli sve 200m do cilja s time da im je na kotaču zadnjega u vlaku sjedio Andre Greipel čiji se vlak raspao. I nije to bilo uopće loše, dapače, jer jednom kad je na 200m nestalo Sky-ovog vlaka Greipel je skočio i do ciljne crte nitko ga nije mogao prestići, dapače. Greipel je uspio odmagliti Julianu Deanu, koji mu je bio na kotaču za dvije dužine bicikla ako ne i više. Drugi koji je nagazio ciljnu crtu bio je spomenuti Julian Dean a treći Tiziano dall’Antonia (Liquigas-Doimo). Robert je stigao kao 50-ti a Vladimir kao 80-ti, obadvojica u vremenu pobjednika. S obzirom je grupa, barem onaj njezin dio koji se nalazi visoko na ploči generalnog plasmana, došla na cilj u vremenu pobjednika u generalnom plasmanu nije bilo pomaka.

Sedamnaesta etapa, Brunico – Pejo Terme 173 km

DPG — Wed, 26 May 2010 21:06:49 +0000

Kako smo najavili zadnji tjedan na Giru bio je težak. Današnja etapa startala je nizbrdo sve do 87 km etape kada je počinjao uspon na Passo delle Palade (1523m), brdo u sredini etape dugo 20 km. Najteži dio brda bio je u stvari početak odnosno prva tri kilometra gdje je prosječan nagib iznosio 10,1% a maksimalan 16%. Ostatak brda bio je pod nagibom od 7%. Nakon toga slijedio je spust dug gotovo 35 km te lagan uspon prema zadnjem brdu Peio Terme od kojih je zadnjih 3-4 km bilo pod nagibom od 5%. Dakle etapa kao stvorena za brdaše s ogradom da zadnje brdo nije ni dovoljno dugo ni strmo da bi se na njemu moglo napraviti razlika među vodećim vozačima. No kako je ovo treći tjedan utrkivanja i s obzirom da imamo jedno dugačko brdo u sredini etape svašta se moglo desiti. A desilo se sasvim nešto deseto, kako to obično biva. U bijeg su odjurili na 48-mom km etape čak 19-torica veseljaka imenima Danilo Wyss (BMC Racing), Alexander Efimkin (AG2R-La Mondiale), Carlos Ochoa (Androni Giocattoli), Roman Kireyev (Astana), Yukiya Arashiro (BBox Bouygues Telecom), Andrei Amador (Caisse d’Epargne), Ignatus Konovalovas (Cervélo), Leonardo Duque (Cofidis), Monier and Simone Stortoni (Colnago-CSF Inox), Danilos Hondo i Marco Marzano, Moreno, Kruijswijk, Steven Cummings (Team Sky), Vicente Reynes (HTC-Columbia), Mikhail Ignatiev (Katusha), Markus Fothen (Milram) te Nicki Sorensen (Saxo Bank). Kako je to vrlo često biva na ovogodišnjem Giru, da ne kažemo da je to postalo pravilo, bijeg je dogurao marljivim okretanjem pedala vinovnika istog do čak 9′27” koje su vrijedni kronometristi izmjerili na vrhu Passa delle Palade. Da se bijeg ne izmakne kontroli, iako je međa bjeguncima najopasniji po ružičastu majicu koju je danas obukao Arroyo bio Alexander Efemkin koji je u generalnom plasmanu bio 16-ti s 18′57” zaostatka, brinuli su se momci iz nakupine Caisse d’Epargne vukući glavnu grupu gotovo čitavu etapu u ugodnom ritmu. Prednost bjegunaca vrludala je oko brojke 9 minuta cijelo vrijeme pa i na 28 km do cilja kada se iz grupe bjegunaca u bijeg otisnuo Mikhail Ignatiev i dogurao tek do 14” prednosti. 8 km kasnije Nicki Sorensen je odlučio napraviti nešto po pitanju Ignatieva. Napravio je skok a to je dovelo do serije skokova i kontri. Tek je na 14 km do cilja uspjelo Danielu Morenu otisnuti se od ostatka bjegunaca. No na 20” su mu bili Hondo, Kruijswijk i Monier. Kilometar kasnije Morena je ulovio spomenuti trojac a iza njih Cummings se pokušavao ubaciti u ovu četvorku ali je završio na „ničijoj zemlji“ između dvije grupe. Na 9,5 km do cilja uspon ka cilju je dostigao vrijednost od 4,5% što se učinilo Danilu Hondi kao idealnim terenom da izvede manevar skoka te odmagli u pobjedu iz vodećeg kvarteta. Naum mu je uspio samo djelomično jer su ga na 3 km do cilja snage napustile a uz to stigao ga je i prošao Monier koji je hitao ka etapnoj pobjedi. S istom se susreo na ciljnoj crti i to 36” prije nego je tuda prošao nesretni Danilo Hondo i 39” prije nego je isto napravio Steven Kruijswijk. Grupa je kasnila 9′52” s time da se u zadnjih 5 km uspona dobrano prorijedila kada je komade u svoje ruke preuzeo vlak Liquigasa. No pečat svemu dao je Scarponi koji je skočio u zadnjih 400m i uspio ciljnu crtu pregaziti sekundu prije Bassa kojem je laganim gurajućim pokretom ruke u predjelu njegovog donjeg djela leđa (stražnjica) pomogao u lovu na Scarponia Nibali. To baš i nije u skladu s pravilima i načelima UCI-a ali sudci se u vezi toga nisu oglasili. Robert Kišerlovski je bio aktivan u zadnjim kilometrima utrke kada je dao smjenu za Bassa na zadnjoj uzbrdici te je završio etapu na 36-tom mjestu sa 10′28” zaostatka za pobjednikom etape dok je Vladimir za istim momkom kasnio na ciljnoj crti 11′58” a istu je nagazio kao 58-mi. U generalnom plasmanu Kišerlovski je pao za jedno mjesto jer je u današnjoj etapi došao malo iza Cunega koji ga je za to malo preskočio u generalnom plasmanu. Vladimir je i dalje bio 32-gi.

1 David Arroyo Duran (Špa) Caisse d’Epargne 73:11:38

2 Ivan Basso (Ita) Liquigas-Doimo ¸ 0:02:27

3 Richie Porte (Aus) Team Saxo Bank 0:02:44

4 Cadel Evans (Aus) BMC Racing Team 0:03:09

5 Carlos Sastre Candil (Špa) Cervelo Test Team 0:04:41

6 Vincenzo Nibali (Ita) Liquigas-Doimo 0:04:53

7 Alexandre Vinokourov (Kaz) Astana 0:05:12

8 Michele Scarponi (Ita) Androni Giocattoli 0:05:24

9 Damiano Cunego (Ita) Lampre-Farnese Vini 0:09:21

10 Robert Kišerlovski (Hr) Liquigas-Doimo 0:09:32

11 Marco Pinotti (Ita) Team HTC – Columbia 0:10:28

12 Alexander Efimkin (Rus) AG2R La Mondiale 0:10:59

13 Linus Gerdemann (Njem) Team Milram 0:11:36

14 Dario Cataldo (Ita) Quick Step 0:14:10

15 Vladimir Karpets (Rus) Team Katusha 0:14:34

32 Vladimir Miholjević (Hr) Acqua & Sapone 0:44:33

Šetnaesta etapa, San Vigilio di Marebbe – Plan de Corones (TT) 12.9km

DPG — Tue, 25 May 2010 20:25:44 +0000

Nakon dana odmora, za koji je uvijek diskutabilno kako će utjecati na pojedinog vozača, na red je došla trka istine i to ona uzbrdo. Za one koji nisu shvatili radilo se o pojedinačnom brdskom kronometru. Staza je kretala iz podnožja brda i prvih 2,5 km su bili blago položeni, 3,7%, no nakon toga je kretao uspon na Passo Furcia u dužini 5 km s prosječnim nagibom od 9% i maksimalnim od 16%. Nakon tog djela asfalta više nema i počinje makadam. Sva sreća počinjao je sa zaravnanjem od par stotina metara a potom je slijedila dionica od 2,8 km čiji je prosječan nagib bio 11,3% s maksimalnim nagibom od čak 20%. Nakon nje staza se malo zaravnala u dužini od 1,5 km i nagibom od samo 4% da bi u završnom djelu dugom 1,1 km zastrmila s prosječnim nagibom od 13% a maksimalnim od čak 24%. Usporedbe radi uspon na Sljeme ima 6-7% nagiba. Za takve strmine mnogi nisu ni promijenili lančanike koje su vozili na zadnjoj etapi, Monte Zoncolan. Vrlo rano dobro vrijeme je postavio Riberto Uran iz ekipe Caisse d’Epargne, 43′03”. Potom je Stefano Garzelli ljestvicu podigao na 41′28”. Čekalo se što će učiniti oni koji su pretendirali na ružičastu majicu. Na polovici staze prolazno vrijeme bolje od Garzellijevog imali su Michelle Scarponi i to za 4” i Cadel Evans za čak 12”. Do vrha Scarponi je od Garzellia izgubio čak 1′07” te se na koncu zaustavio na 5-tom mjestu u etapi. Na četvrtom je zabršio Vicenzo Nibali dok mu je jatak iz ekipe Ivan Basso završio na šestom mjestu s 1′10”. Treći je bio John Gadret (AG2R La Mondiale) a drugi Cadel Evans (BMC Racing team) koji je svojem najvećem rivalu na ovogodišnjem Giru, Ivanu Bassu, uspio odmaknuti za 28” čime je vratio samo dio vremena koje je izgubio u 15-toj etapi na Monte Zoncolan. A prvi je kao što smo to i rekli bio Stefano Garzelli. Vonikurov je završio na 8-mom mjestu s 1′37” a ružičasta majica u liku i djelu Arroya na 16-tom mjestu s 2′16”. Uopće loše nije odvozio ovaj kronometar naš Vladimir Miholjević koji ga je završio na 22-gom mjestu s 2′37” zaostatka si za kapetanom Garzellijem. Loš nije bio ni Robert Kišerlovski koji je uspon završio na 31-vom mjestu s točno 3′ zaostatka za pobjednikom. U generalnom poretku Robert se popeo za jedno mijesto a Vladimir čak za dva. Basso se uspeo na drugo mjesto i smanjio zaostatak za Arroyom na 2′27”. Ovako je izgledao generalni poredak nakon brskog kronometra.

1 David Arroyo Duran (Špa) Caisse d’Epargne 68:32:26

2 Ivan Basso (Ita) Liquigas-Doimo 0:02:27

3 Richie Porte (Aus) Team Saxo Bank 0:02:36

4 Cadel Evans (Aus) BMC Racing Team 0:03:09

5 Carlos Sastre Candil (Špa) Cervelo Test Team 0:04:36

6 Vincenzo Nibali (Ita) Liquigas-Doimo 0:04:53

7 Alexandre Vinokourov (Kaz) Astana 0:05:12

8 Michele Scarponi (Ita) Androni Giocattoli 0:05:25

9 Robert Kiserlovski (Hr) Liquigas-Doimo 0:08:57

10 Damiano Cunego (Ita) Lampre-Farnese Vini 0:09:13

11 Marco Pinotti (Ita) Team HTC – Columbia 0:10:20

12 Linus Gerdemann (Njem) Team Milram 0:10:55

13 Dario Cataldo (Ita) Quick Step 0:14:10

14 Vladimir Karpets (Rus) Team Katusha 0:14:34

15 Bauke Mollema (Niz) Rabobank 0:15:16

32 Vladimir Miholjevic (Hr) Acqua & Sapone 0:42:28

Petnaesta etapa Mestre – Zoncolan 222km

DPG — Mon, 24 May 2010 19:03:38 +0000

Jučerašnji razvoj događaja na Giru doveo je, između ostaloga, do toga da naš Robert Kšerlovski više ne bude na trećem mjestu u generalnom poretku. Također više nije ni nosio bijelu majicu s obzirom da Richie Porte više nije nosio ružičastu. Nju je nosio David Arroyo. Danas je na repertoaru bila još jedna brdska etapa s nadaleko glasovitim usponom na Monte Zoncolan. To je tek teći puta u povijesti Gira da isti prolazi, odnosno završava na ovom brdu. Prva dva puta je na njemu pobijedio Gilberto Simoni a tko će danas saznajte čitajući retke koji slijede. Etapa se kretala prvom polovicom dužine perialpskom ravnicom na sjever prema brdima. Brda su na današnjoj etapi bila slijedeća; na 143-ćem kilometru etape Sella Chianzutan (955m), na 182-gom km Passo Duron (1059m), na 202-gom km Selle Valcalda (958m) te na kraju Monte Zoncolan. Napišimo koju i o ovom potonjem brdu čiji uspon je dug 10,1 km s prosječnim nagibom od 11,5% no maksimalne vrijednosti dostižu i 22%. Cesta je vrlo uska pa je na tom dijelu današnje etape pratnja vozačima dozvoljena jedino na motociklima. Gledajući na sve ove brojke moglo se očekivati da će se na ovo brdo vidjeti tko nakon dva tjedna utrkivanja ima snage i tko je sposoban pobijediti na ovogodišnjem Giru. Trka je startala za promjenu od dosadašnjih dva tjedna po lijepom vremenu ali i laganim tempom po ravnici prema Alpama. No nekima nije bilo do odmaranja i uživanju u pogledu na alpske vrhunce. Bili su to Ludovic Turpin (AG2R), Jackson Rodriguez (Androni), Guillaume Le Floch (Bbox Bouygues Telecom), Nico Sijmens (Cofidis), Jérome Pineau (Quick Step) i Francesco Reda (Quick Step) koji su na 18-tom km etape pohitali usudu u susret. Ma kakav on bio. Ubrzo su dogurali do čak 14′30” prednosti pred glavnom grupom. No nakon polovice dužine etape za njih su zapuhali zli vjetrovi koji su prednost polako topili. Ti zli vjetrovi zvali su se ekipa Liquigs Doimo koja je odlučila kontrolirati utrku te je drugi dan za redom bila na čelu grupe. Preko prvog brda, Sella Chianzutan, prešlo se u relativno laganom tempu, no zato već na drugom, Passo Duron, mnoge vozače u grupi su zaboljele noge i pluća s obzirom da je na ,5 km dugom usponu naše momke dočekalo 18% maksimalnog nagiba. Tu su se momci podijelili prirodnom selekcijom na one koji su ostali u prvoj grupi i one koji nisu. Ovih prvih je bilo neusporedivo manje, samo 25-torica. Spomenimo Wigginsa i Xavier Tondo (Cervelo) izgubili su kontakt na uzbrdo ali su se uspjeli vratiti u istu na nizbrdici. Naši bjegunci su sada imali samo 3′30” prednosti koja se i dalje topila. A svi skupa su imali vrlo malo prostora i vremena da odahnu prije završnog uspona na Monte Zoncolan. Za njega se nemali broj vozača pripremio vozeći kompaktne prednje lančanike (50×34) dok su odostraga imali lančanike sa 28 ili čak 29 zubaca. Dakle, bilo je zbilja strmo. Na početku uspona bjegunci su imali 3′20” prednosti koje su se vrlo brzo otopile pod naporima koje su ulagali momci iz ekipe Liquigas. S prvim metrima uspona u glavnoj grupi na čelo je stao Szmyd s Bassom na kotaču. Nažalost našeg Roberta nije bilo tu. Zaustavimo se malo i kažimo pokoju o njemu. Za sada ovo je niše nego je itko mogao očekivati od nekoga tko prvi puta vozi Giro. Vrlo vjerojatno ni sam nije očekivao ovakav rasplet događja. Biti neko vrijeme treći u generalnom poretku, biti drugi u borbi za najboljeg mladog vozača, biti viđen na trci u bjegovima i ciljevima brdskih etapa, biti netko o kome se priča za vrijeme TV prijenosa na Eurospostu i koga tv voditelji traže po grupi za vrijeme brdskih etapa a uz sve to imati samo 23 godine i po prvi puta voziti etapnu utrku dužu od sedam dana. Mislim da je to velika stvar. Sve što Robert ostvari od tuda pa do cilja Gira u Veroni biti će samo još šlag na njegovo torti zvanoj Giro 2010. Zato iako ga nije bilo među prvih 25 vozača ne trebamo biti ni tužni ni nesretni, sigurno će dati sve od sebe, odnosno koliko god mu je još snage ostalo u nogama. Na 7,3 km do cilja svoj je posao odradio Szmyd a na čelu je ostao Basso sa Scarponijem pored sebe, te Evansom, Nibalijem, Vinokurovom, Pinotijem, Arroyom, Cunegom, Garzelliem, Gadreom, Martinom iza sebe. Tek što se Szmyd maknuo s čela grupe Scarponi je malo pojačao tempo i u razmaku od 100m glavna grupa se sastojala od već viđene četvorke, koja će se po našem skromnom sudu, boriti za najvišu stepenicu postolja u Veroni. Bijahu to, već sigurno pogađate, Basso, Scarponi, Evans i ovoga puta ne Nibali već Pinoti koji je u odnosu na jučer zamijenio Nibalija. No trebalo je prijeći još 7,2 km uspona. Pinoti je kombinaciju tempa i strmine uspio preživjeti u tom kvartetu ni 200m. Na 6 km do cilja naše momke su dočekali 22% uspona na kojima je Basso stisnuo zube i pojačao tempo, na kotaču mu je u velikim mukama ostao Cadel Evans ali ne i Scarponi. Uz put su jednog po jednog sustizali bjegunce koji su se borili usponom i gravitacijom da ostanu uspravno a biciklima. Iza leđa prve trojice također se herojski borio Vinokurov u nakani da minimalizira neminovne gubitke. Na 5,4 km do cilja Basso je izveo jedno malo ubrzanje a Evans je s dosta muke to spojio. Scarponi je u tim trenutcima bio na 10-15” iza vodećeg dvojca, Vinokurov na 37”, Cunego 47”, a Aroyo kao ružičasta majica na 1′10”. Na 3,7 km do cilja Basso je još jednom izveo manevar laganog ubrzanja koji je bio presudan za Evansa koji se već zadnjih nekoliko kilometara očajnički borio ostati na kotaču prethodno spomenutom. Dok je Basso vozio čitavo brdo gotovo isključivo „iz sica“ Evans je gotovo svaku serpentinu ili strminu vozio na nogama. To što je s kotača skinuo Evansa Bassu je dalo još više snage da „grize“ i da se od australskog cestovnog prvaka svijeta udalji prema naprijed što dalje. Prije cilja spomenimo samo jo nevjerojatno mnoštvo svetije koja se uspela brojena u tisućama na Monte Zoncolan pa su specijalne snage „alpinaca“ (talijanska brdska vojska) i civilne odbrane osiguravale red na cesti u zadnjih dva kilometra uspona. Do vrha Basso je ostario prednost od 1:18” pred Evansom i 1′30” pred Scarponijem. Daminano Cunego je stigao kao četvrti s 1′58” a peti je bio Vinokurov 2′26” što je bilo, barem za nas, malo iznenađenje s obzirom na to da on i nije penjač po svojoj konstituciji. A još veće iznenađenje je bio Sastre koji se od glavne grupe oprostio još na 7,5 km do cilja, da bi zatim stizao i prestizao sve koji su ga ostavili. No dalje, ili bolje rečeno bliže od šestog mjesta uz svu brzinu koju je razvijao, nije stigao. Naš Robert je etapu završio u ugodnom društvu Vadimira Mholjevića, 36-ti i 35-mi, a hrvatski dvojac kasnio je na ciljnoj crti etape za Bassom 9′28”. Vladimir je i danas radio za Garzellia koji je na cilj stigao kao 37-mi. U generalnom poretku stvari su se ponovno malo promućkale. Najveća je novost da je Basso skočio na 3-će mjesto i sada zaostaje za Arroyom 3′33”. Robert Kišerlovski je pao na još uvijek senzacionalno 10-to mjesto. Sutra je bio dan odmora za kojeg se nadamo da će dobro doći i našem Robertu ali i Vladimiru.

1 David Arroyo Duran (Špa) Caisse d’Epargne 67:48:42

2 Richie Porte (Aus) Team Saxo Bank 0:02:35

3 Ivan Basso (Ita) Liquigas-Doimo 0:03:33

4 Carlos Sastre Candil (Špa) Cervelo Test Team 0:04:21

5 Cadel Evans (Aus) BMC Racing Team 0:04:43

6 Alexandre Vinokourov (Kaz) Astana 0:05:51

7 Vincenzo Nibali (Ita) Liquigas-Doimo 0:06:08

8 Michele Scarponi (Ita) Androni Giocattoli 0:06:34

9 Linus Gerdemann (Njem) Team Milram 0:07:12

10 Robert Kišerlovski (Hr) Liquigas-Doimo 0:08:13

11 Damiano Cunego (Ita) Lampre-Farnese Vini 0:09:19

12 Marco Pinotti (Ita) Team HTC – Columbia 0:09:53

13 Vladimir Karpets (Rus) Team Katusha 0:13:09

14 Bauke Mollema (Niz) Rabobank 0:14:35

34 Vladimir Miholjević (Hr) Acqua & Sapone 0:42:07

Četrnaesta etapa, Ferrara – Asolo (Monte Grappa) 205 km

DPG — Sat, 22 May 2010 21:53:07 +0000

Na red su došle i etape na kojima će se pokazati i pravi brdaši. Prije nego počnemo s današnjom etapom recimo da naš Robert Kišerlovski nosi majicu bijele boje koja označuje najboljeg mladog vozača na Giru. On to u stvari nije nego je drugi u poretku za tu majicu. Prvi je Richie Porte no on već ima ružičastu pa su navade na Giru takve da ju u tom slučaju nosi drugi u poretku za istu. Današnja etapa bila bi ravna da na 140-tom kilometru prije samog cilja nije skretala u lijevo i radila krug preko brda prve kategorije Monte Grapa (1689 m) na 164 km. Recimo pokoju o toj geološkoj tvorevini s cestom. Uspon na istu dug je 18,9 km s prosječnim nagibom od 8% s maksimalnim vrijednostima koje dostižu 14%. To je puno penjanja a isto toliko je i spuštanja po tehnički zahtjevnoj cesti s pregršt serpentina da bi zadnji kilometri bili ponovno po ravnici. Da stvari budu bolje ekipa Liquigasa je najavila pakleni tempo koji će nametnuti od prvog metra uspona. Pa jeli bilo pakleno? Saznajte u recima koji slijede. Vrijeme svakako nije bilo pakleno, dapače bilo je lijepo i sunčano. Uglavnom. Neumorni, kakvi jesu zato jer su vrhunski utrenirani, naši takmaci su s skakutanjima počeli vrlo rano. Bjegovi su se formirali i raspadali ili bivali ulovljeni sve do 35-tog utrke kada je manevar bijega pošao za rukom Markus Eibegger (Footon-Servetto) kojem se uskoro pridružuju William Bonnet (Bbox Bouygues Telecom). Damien Monier (Cofidis), Alessandro Bisolti (Colnago – CSF Inox), Steven Cummings (Sky)i prvak Italije Filippo Pozzato (Katusha). U prvom sat utrkivanja momčine si prevalile 51 km a bjegunci su na 60-tom km etape dogurali do prednosti od 8′05”. No da stvari ponovno ne izmaknu kontroli brinule su se ekipe Lamprea i Liquigasa. Pod njihovom kontrolom 25 km kasnije bijeg je bio na relativno sigurnoj udaljenosti od 6′. U takvoj konstalaciji došlo se u podnožje samog brda i zapedaliralo se na isto. Grupa bjegunaca se vrlo brzo raspala na sastavne dijelove a na čelu je bio Pozzato koji je diktirao tempo. Iza njih to su isto radili momci u zelenom poznatiji kao ekipa Liquigasa. Točnije Radio je to Agneli a potom i Szmyd za Nibalia i Bassa. Našeg Roberta nažalost u tim trenutcima nije bilo nigdje za vidjeti pa tako samo možemo spekulirati što se s njime dešavalo i gdje je bio. Negdje na početku brda iz glavne grupe se manevrom skoka izdvajaju Bisolti i Cummings. Iza se grupa vrlo brzo osipala pod tempom koji je diktirao Liquigas. Nakon 5 km uspona u grupi su ostali Szmyd, Nibali Basso, Evans, Vinokurov, Scaponi, Sastre, Aroyo, Tondo, Cunego, Wiggins. Ovaj potonji na 6-tom km uspona odlazi grupi koja ga ispraća pogledom. Uskoro sustiže Cummingsa koji je bio u bijegu te zajedno nastavljaju zajedno. Ne zadugo jer je tempo koji su si zadali bio prejak za ovako dugo brdo. I njih također. Stvari su bile mirne sve do 6 km prije brdskog cilja gdje su nagibi postali malo strmiji. Tu je ono što je ostalo od glavne grupe sustiglo Bisoltia a nešto prije noge je protegao jednim odmjerenim skokom Vicenzo Nibali. Popratili su ga odmah Scarponi i Evans. Sustiže ih i Basso a inicijativu preuzima Scarponi i vuče ovaj četverac dalje od ostatka grupice. Vinokurov je bio blizu ali nije mogao pratiti taj ritam. Iza je naš Robert Kišerlovski na nešto više od 6 km do brdskog cilja sustigao grupu u kojoj je bila ružičasta majica i nedugo zatim odmaglio dalje ili barem to pokušao jer je na 4 km do vrha opet bio pokraj ružičaste majice. Prva četvorka u sastavu Nibali, Scarponi, Basso i Evans u radu i slozi je stigla do vrha brda. Uz put na 3 km do cilja pridružila im se lagana kišica. Četvroka je na vrhu imala prednost od 1′08” pred Vinekurovim i Sastreom. Slijedio je spust na drugu stranu natopljen kišom u prvim kilometrima. Po njemu se najbolje naprijed spuštao Nibali koji je vrlo brzo otišao u bijeg nizbrdo i ostavio trojac. Nešto slično je iza napravio i Vinokurov Sastreu. Na cilju Nibali je došao s 23” prednosti pred trojkom koju je odsprintao Basso sa Scarponiem i Cadelom iza leđa. Robert je stigao kao 27-mi u grupi s ružičastom majicom 4′27” iza pobjednika etape. Vladimir Miholjević stigao je 54-ti s 18′50” zaostatka za prvim. Večinu tog vremena treba pripisati tome da je Miha radio za svog kapetana Garzellia na brdo kojem danas i nije bio najbolji dan. U generalnom poredku Robert je pao za jedno mjesto a isti je izgledao ovako:

1 David Arroyo Duran (Spa) Caisse d’Epargne 61:22:54

2 Richie Porte (Aus) Team Saxo Bank 0:00:39

3 Xavier Tondo Volpini (Spa) Cervelo Test Team 0:02:12

4 Robert Kiserlovski (Hr) Liquigas-Doimo 0:02:35

5 Linus Gerdemann (Ger) Team Milram 0:03:52

6 Carlos Sastre Candil (Spa) Cervelo Test Team 0:05:27

7 Bradley Wiggins (GBr) Sky Professional Cycling Team 0:06:32

8 Vincenzo Nibali (Ita) Liquigas-Doimo 0:06:51

9 Alexandre Vinokourov (Kaz) Astana 0:07:15

10 Cadel Evans (Aus) BMC Racing Team 0:07:26

11 Ivan Basso (Ita) Liquigas-Doimo 0:07:43

12 Michele Scarponi (Ita) Androni Giocattoli 0:09:02

13 Marco Pinotti (Ita) Team HTC – Columbia 0:10:23

14 Vladimir Karpets (Rus) Team Katusha 0:10:45

15 Damiano Cunego (Ita) Lampre-Farnese Vini 0:11:11

16 Valerio Agnoli (Ita) Liquigas-Doimo 0:12:27

33 Vladimir Miholjević (Hr) Acqua & Sapone 0:36:29

Trinaesta etapa Porto Recanti – Cesenatico 223km

DPG — Sat, 22 May 2010 12:21:03 +0000

Malo smo po utjecajem svih uzbuđenja koja su nas zadesila u posljednjim etapama zaboravili na one kojima Giro odaje počast ove godine. Cilj današnje etape prisjećao se rodnog mjesta nikad prežaljenog i prerano preminulog talijanskog brdaša čija je obrijana glava prekrivena maramom postala modni uzor mnogim biciklistima. Ako ste pomislili na Marca Pantania, pogodili ste. Etapa je u svojih 2/3 dužine bila manje-više ravna i pratila je Jadransku obalu Italije na sjever da bi kod Riminija skrenula u unutrašnjost prema San Marinu gdje su se naši trkači morali proći kroz dva brdska cilja na 161-vom km etape Perticara (665m) i na 181-vom Barbotto (514m) te se potom nizbrdo sjuriti prema moru i cilju etape. Etapa je počela burno sa skokovima da bi naposljetku na 62-gom km uspjelo 17-torici momaka odjuriti u bijeg. Bijahu to Danilo Wyss (BMC), Rubens Bertogliati (Androni Giocattoli), Andriy Grivko (Astana), Matthieu Claude (Bbox), Kalle Kriit (Cofidis), Manuel Belletti (Colnago), Iban Mayoz (Footon), Cameron Meyer (Garmin), Marco Marzano (Lampre), Sebastian Lang (Omega Pharma), Mauro Facci (Quick Step), Tom Stamsnijder (Rabobank), Gregory Henderson (Sky), Craig Lewis (HTC), Juan Horrach, Serguei Klimov (both Katusha) i Paul Voss (Milram). Snage i motiva nije nedostajalo pa su momci ubrzo dopedalirali do čak 8′30” prednosti pred glavnom grupom. Da ne bude sve dosadno pobrinuo se Vladimir Karpets (Katusha) koji se na prvi od dva uspona, Perticara, manevrom skoka odvojio od glavne grupe te se otisnuo u bijeg. Nakane su mu bile jasne, s obzirom da je 19-ti u generalnom poretku poželio je zaraditi nešto minuta u odnosu na favorite u ovoj utrci koji su mu bili na nešto manje od minute. Pod favoritima ciljamo na Vinokurova, Bassu, Nibalia, Evansa… Lovila ga je ekipa Liquigasa ali ga nije ulovila. Bar ne na ovo brdo. Na drugo brdo tog dana, Barbotto, prednost 17-torice bjegunaca iznosila je 6′15”. No na spustu nesloga se uvukla u redove bjegunaca od kojih nitko nije želio više davati smjene. To je dovelo do toga da su pojedinci počeli skakutati u nakani da se udalje od ovakve okoline no nikome to nije polazilo za rukama ni nogama. Na posljetku su Kriit, Mayoz, Stamsnijder i Facci uspjeli odmagliti ostatku bjegunaca. Do njih se još jedino preselio Meyer. Na drugu stranu grupice bjegunaca izašao je Horrach koji je pričekao svog jataka iz ekipe Karpetsa te su udruženim snagama hitali ka cilju. U zadnjim kilometrima utrke petorka koja se izdvojila iz grupe bjegunaca je ulovljena te je ponovno počelo sveopće skakanje, otpadanje od grupe, raspadanje grupice i ponovno sastavljanje. Na 1,5 km do cilja bilježimo skok Lewisa koji se uspio domoći prednosti od nekih 70-100m. I već se činilo da je nadomak pobjedi kad ga na 100m do ciljne crte sustiže Belletti i pobjeđuje etapu ispred Gregory Henderson (Sky) i Ibana Mayoza Echeverrie (Footon Servetto). 5′02” iza Belletia na cilj stižu Karpets i Horrach. Iako je Liquigas nagazio koliko je se moglo, stigli su iza Krpets nešto više od 2′. Robert i Vladimir došli su u glavnoj grupi 7′ iza pobjednika etape nkao 58-ti i 60-ti. Karpetsu su se uloženi napori isplatili pa je u generalnom plasmanu poskočio sa 19-tog na 14-to mjesto. Kad smo već kod te klasifikacije osim te sitne pretumbacije sve je ostalo isto, uključujući našeg Kišerlovskog na 3-ćem mjestu i Miholjevića na sada 30-tom mjestu.

Dvanaesta etapa Città Sant’Angelo – Porto Recanti 206km

DPG — Fri, 21 May 2010 06:33:59 +0000

Imperija uzvraća udarac. Ovako bi mogao glasiti naslov za današnju etapu. Tko je tu imperija i zašto ona nekoga udara saznajte iz redaka koji slijede. Današnja etapa bila je jadna od onih tranzicijskih, a mogli bi ju opisati epitetima ravno i lagano. Pratila je Jadransku obalu Italije s brežuljcima između 130-tog i 170-tog km, Macerata (280m) na 150-tom km etape te Potenza Piacena (188m) na 194-tom km etape, potom je naše bicikliste skretala malo u unutrašnjost, te se zaravnala pred ciljem prije kojeg se radio krug od 20 km oko grada Porto Recanti. Vrijeme je za razliku od onog jučer bilo lijepo i sunčano. Po takvom danu a i ohrabren jučerašnjim uspjehom bijega već na 9-tom km etape u avanturu zvanu bijeg odlazi Rick Flens (Rabobank). Na 32-gom km dogurao je do čak 9′17” prednosti. Na 32-gom km etape pridružuju mu se i Yuriy Krivtsov (AG2R La Mondiale) i Olivier Kaisen (Omega Pharma-Lotto). Iako je dvojac marljivo pedalirao grupa, poučena jučerašnjim iskustvom, svela je njihovu prednost na 6′42 da bi na 72-gom km ona pala na 4′51”. Za to su se najviše brinuli vozači iz ekipe Garmin-Transitions s obzirom da imaju sprintera sa čak dvije pobjede na ovogodišnjem Giru, Tylera Farrara. Pri prvom prolasku kroz cilj, na 20 km do istog, prednost bjegunaca je bila 1′10” što je relativno lako uhvatljivo. Na 14 km do cilja se to i dogodilo a onda je trka „explodirala“. Prvo je skočio jatak našeg Mihe Francesco Failli (Acqua & Sapone), akciju su adekvatno popratili Alessandro Bisolti (Colnago – CSF Inox), Marco Pinotti (HTC-Columbia) i Thomas Voeckler (BBox Bouygues Telecom). No taj bijeg nije uspio a onda je „Imperija“ uzvratila udarac . „Imperija“ su bili vozači koji su do prekjučer slovili za favorite. Imenima su to bili Damiano Cunego, Michele Scarponi, Stefano Garzelli, Ivan Basso, Vincenzo Nibali, Filippo Pozzato i Alexandre Vinokourov. Oni su ga opleli po pedalama koliko ide na 12 km do cilja a za bijeg im je odlično poslužilo uzvisina treće kategorije Potenza Piacena. Slobodni smo komentirati ovaj potez koji je po našem mišljenju bio nepotreban jer se do cilja nije mogla napraviti neka znatnije vremenska razlika a potrošile su se velike zalihe energije. Više nam je to ličilo na očajnički potez nakon jučerašnjeg potopa. No bilo kako bilo, iza u glavnoj grupi je ostao Cadel Evans kao i ružičasta majica. Ovaj potonji nije gubio glavu za razliku od Evansa koji je imao mali duel s Danieleom Righiem (Lampre) oko toga tko se smije gdje voziti i tko može ili ne davati smjene. Iako su bjegunci uložili goleme napore bježeći glavnoj grupi i ružičastoj majici u zadnji kilometar su došli s jedva 15” prednosti. Na 800m do cilja je, kako samo on to zna, opleo po pedalama Vinokurov. Na kotaču mu je bio Vicenzo NIbali (Liquigas-Doimo), no na 200m do cilja sustižu ih ostali bjegunci a u sprintu pobjeđuje Filippo Pozzato (Team Katusha) ispred Thomasa Voecklera (Bbox Bouygues Telecom) i Jeromea Pineaua (Quick Step). Naš Robert Kišerlovski je stigao 31-vi s 10” zaostatka za pobjednikom a Vladimir Miholjević 56-ti s istim zaostatkom. U generalnom plasmanu se nije ništa promijenilo. Robert Kišerlovski je i dalje bio treći u generalnom plasmanu, ružičastu majicu i dalje je nosio Richie Porte (Team Saxo Bank) a Vladimir Miholjević bio je 31-vi. Čak se ni „Imperija“ uz pomoć svog udarca nije pomakla ni za jedno mjesto. Istina bili su bliži postolju za 10”.