Biker biciklistički magazin

Na stranicama hidrometeorološkog zavoda pod naslovom Hrvatska sutra još jedan tipičan zimski dan. Krenuvši od sjevera-magla, kiša pa snijeg. Jedino se nad središnjom Istrom smiješilo sunce bez tri strelice bure koje su ga pratile u cijelom Primorju. Okrećem stranicu na www.istria-bike.com

Ovdje među zvjezdanim i vilinskim stazama odabirem glagoljašku, koja vodi od Cerovlja, preko Draguća u Hum i nazad. Nisu me privukla samo ova predivna mjesta, već i činjenica da staza velikim dijelom ne prati ceste.

Cerovlje je selo 7 km sjeveroistočno od Pazina, odmah uz izlazni čvor istarskog ipsilona. Stanovnici su se kroz prošlo stoljeće pretežno bavili proizvodnjom cigle, a danas su bare nastale u iskopinama gline ribička atrakcija. Osim freske u crkvi Sv. Trojstva iz 15. st. vrijedi razgledati staru zgradu željezničke postaje, glavnog pokretača izgradnje Cerovlja. Upravo u zavjetrini ove stanice slažem bicikl i krećem laganom cestom prema sjeveru (Borut). Ovdje bi se moglo odmah skrenuti lijevo, cestom za Draguć, ali treba produžiti još pola kilometra pa skrenuti prema selima Previš i Bubići. U početku jednolični makadam postepeno postaje zanimljiv. Tvrda zemlja ne propušta vodu pa se u kolotrazima zadržavaju lokve izrazito skliskog blata a sve prekriveno centimetrom leda. Na nizbrdici ovo postaje pravi lunapark. Polako se budi dječak u meni. Pokušavam voziti po travnatoj sredini ali me prednji kotač sve manje sluša. Na gumama se nakupilo blata pa su poprimile dimenzije 26X2.8 s vrlo skromnim gripom. Klizim tako po pola metra lijevo-desno dok mi bicikl ne dođe okomito na stazu a noge paralelno jedna s drugom uz bol u preponama. To smo kao djeca zvali policijski zaokret ili milicijski, ne sjećam se više kad sam ga zadnji put namjerno izveo. Naglo sam odrastao tek kad sam izašao na cestu pred Dragućem gdje me par mještana odmjerilo kao kretena blatnjava lica i još blatnjavijeg bicikla.

Srednjovjekovni gradić ima poseban izgled i atmosferu. Upravo je zbog toga ovdje sedamdesetih i osamdesetih snimano mnogo filmova, pa su se ovim ulicama tako šetali i slavni Karl Malden i Michael York. O tim vremenima svjedoči par slika u gostionici na gradskom trgu na kojima se velike filmske face pojavljuju u društvu običnih ljudi, stanovnika Draguća. Nakon Prvog svjetskog rata broj stanovnika je naglo skočio s dvjestotinjak na skoro devetsto. Neki u tome vide razlog nastanka čak četiri crkve u gradu koji danas broji svega pedesetak ljudi. Tako sam se na izlazu iz Draguća odmorio pored crkvice Sv. Roka koja uz predivnu lođu također čuva neke od najpoznatijih istarskih freski. Dalje staza vodi strmim kamenitim spustom gdje sam morao upregnuti svu skromnu hidrauliku svog XC bicikla. Crnu točku, oznaku težine pored naziva ove staze na internetu treba ozbiljno shvatiti. Ovo nije lagana staza, ni tehnički ni kondiciono. Nakon spusta par blatnjavih dionica i dolazim do potoka. Ovaj prijelaz i crkvica s dvije drvene grede koje nose zvono uz pročelje doista podsjećaju na kaubojske filmove. Jedino što umjesto konja vučem blatnjavi bicikl dok skačem s kamena na kamen pazeći da mi noga ne klizne u hladni brzac. Nemam vremena za odmor jer želim stići do Huma u zalazak sunca. Zbog toga me dodatno umorilo sljedećih par kilometara uspona. Nekoliko puta provjeravam tlak u gumama jer ne mogu vjerovati da me blato na stazi toliko usporava. Napokon vrh i cesta prema dolje. Prolazim pored svoje najomiljenije table “Zajedničko lovište”. Sreća da nije sezona lova. Još malo šume i dolazim do mosta preko predivne Mirne. Promatram kako voda juri ispod mene prema bistro zelenim bazenima u stjenovitom koritu. Ostao bih ovdje i puno dulje da nije sjene brda s kojeg sam upravo sišao.

Hum je uz sedam kilometara udaljen gradić Roč središte glagoljaštva, a time i pismenosti srednjovjekovne Hrvatske. Zanimljivo je da se ovdje Ćirilovo pismo koristilo sve do početka dvadesetog stoljeća. Malo se što od tada promijenilo. Gotovo da i nema građevina izvan gradskih zidina, a unutar njih kao da je vrijeme stalo. Neću vam više ništa reći o Humu jer da je najmanji grad na svijetu to već znate, a uistinu mi nedostaje riječi da vam ga opišem kako treba. U tu atmosferu ćete se morati uvjeriti sami, nadam se biciklom po glagoljaškoj stazi. Ja sam sretan jer sam dočekao zalazak sunca u najljepšem malom gradu na svijetu.

Popularity: 8% [?]

Incoming search terms:

• velebitski treking 2011 crtez staze (11)
• velebitski treking 2011 staza (5)
• velebitski treking 2011 (3)
• cerovlje (2)
• velebitski treking skica crtež staze (1)
• velebitski treking 2011 photo (1)
• velebitski treking 2011 crtež staza (1)
• konji prodaja (1)
• karta puta za velebitski treking (1)
• KAKO STIĆI U DRAGUĆ (1)