DHMZ prognoza
Južni Velebit
Tekst i fotke: Ante Tonči Fabris
ante.fabris@gmail.com
Kad se na izlazu iz tunela Sveti Rok otvorio pogled na krš južnog Velebita srce mi je bilo na mjestu – konačno dolazim biciklom. Često sam ovdje jedini putnik koji ne gleda u more i misli na kupanje nego tražim gdje se naziru makadami i koliko visoko vode. Ima nešto iskonski privlačno u jednoličnosti kamena i škrte vegetacije ovog kraja.
Došao sam do dvije karte biciklističkih staza. Prva, u izdanju Nacionalnog parka Paklenica, sadrži staze koje povezuju mjesta iznad Jadranske magistrale u okolici nacionalnog parka. Izuzetak je šetnica u kanjonu Velike Paklenice koja vodi sedam kilometara od ulaza u nacionalni park do lugarnice i planinarskog doma Paklenica. Druga je karta “Hike & Bike” turističkih zajednica općina Starigrada i Jasenica. Ove staze su duže i čine mi se zanimljivije, pogotovo jedna koja vodi uz rijeku Zrmanju. Kako sam se htio popeti što više na Velebit, ništa mi od toga nije odgovaralo. Konačno sam rutu pronašao na internetu, točnije www.takeadventure.com. Na ovoj genijalnoj stranici može se naći stotinjak najljepših brdskih ruta u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Sloveniji. Sve to popraćeno GPS tragovima, visinskim profilima, kartama, galerijama slika i opisima.
Krenuo sam iz Modrića, mjesta u uvali na samom dnu Velebitskog kanala. Na satu 8.30, a već se i psi drže hlada. Sad se prisjećam savjeta koji sam dobio uz biciklističke karte u Paklenici: “Nije ti to za po ovon zvizdanu”. Staza započinje vrlo strmim asfaltom koji postepeno prelazi u makadam. Nakon prvog kilometra već sam potpuno mokar, prebacujem dvije boce od po litru i pol iz ruksaka na bicikl. Učvrstio sam ih uz ramu vezicama koje inače nosim iz čiste predostrožnosti. Ovo se pokazalo kao odlično rješenje, sad su sve četiri i pol litre na biciklu, a leđa rasterečena. Penjem se polako i uživam u predivnom pogledu na Maslenički most, kanal i more. Sunce je sve jače, a hlada sve manje, pa premda je makadam solidan i nije strm, vožnja postaje napornija. Zahladilo je tek kad sam izbio na devetsto metara visine i došao do križanja za malo, odnosno veliko Libinje. Ovdje skrećem lijevo, napuštam kružnu rutu i nakon dvjestotinjak metara dolazim do platoa malo Libinje. Pokušao sam ići malo dalje planinarskim putem koji vodi do Svetog brda i Vaganskog vrha, ali bezuspješno. Put je toliko kamenit i težak da je i guranje bicikla naporno. Kratko se odmaram i krećem nazad do križanja, pa na veliko Libinje. Ova predivna udolina kao da je iz nekog drugog svijeta. Svijetlozelena trava i bijeli kamen dominiraju blagim padinam, a ogoljeni vrhovi otkrivaju slojeve koji su tektonskim deformacijama ponegdje došli skoro do vertikalnih. Jedini trag ljudske ruke je par pastirskih stanova i makadam po kojem se vozim. Put me dalje vodi preko nekoliko brežuljaka i prijevoja, najviše do 1000 metara nadmorske visine. Uskoro mi se opet otvara pogled na more. Na silasku makadam postaje krajnje neugodan zbog strmine i slobodnog kamenja. Da sam ovu rutu išao odvoziti u suprotnom smjeru, vjerojatno ne bih uspio. Nakon dugog spuštanja našao sam se na servisnom putu autoceste. Dalje ruta kratko vodi nekom nedefiniranom cestom pa opet desno na makadam za koji nisam imao snage. Nakon sedam sati sunca i vrućine, kada sam jednom osjetio asfalt pod kotačima, jurnuo sam cestom kud vodi da vodi, samo dok je nizbrdo. Našao sam se tako u Jasenicama gdje je draga, koja je provela dan na plaži, došla po mene. Premda potpuno iscrpljen, neobično sam zadovoljan.
Sutradan (24.05. – Europski dan parkova) otišli smo u kanjon velike Paklenice. Nakon prvih sto metara bilo nam je drago da smo pješke.. Staza je duga sedam kilometara, a od toga bi oko tri kilometra morali nositi bicikle. Osim toga, Paklenica je toliko lijepa da smo tih sedam kilometara prolazili tri sata u jednom i tri u drugom smjeru. Savršen vikend, po našem ukusu.
[cincopa A8EAuUaYHkJJ]
Popularity: 9% [?]
