DHMZ prognoza
Petnaesta etapa Mestre – Zoncolan 222km
Jučerašnji razvoj događaja na Giru doveo je, između ostaloga, do toga da naš Robert Kšerlovski više ne bude na 
trećem mjestu u generalnom poretku. Također više nije ni nosio bijelu majicu s obzirom da Richie Porte više nije nosio ružičastu. Nju je nosio David Arroyo. Danas je na repertoaru bila još jedna brdska etapa s nadaleko glasovitim usponom na Monte Zoncolan. To je tek teći puta u povijesti Gira da isti prolazi, odnosno završava na ovom brdu. Prva dva puta je na njemu pobijedio Gilberto Simoni a tko će danas saznajte čitajući retke koji slijede. Etapa se kretala prvom polovicom dužine perialpskom ravnicom na sjever prema brdima. Brda su na današnjoj etapi bila slijedeća; na 143-ćem kilometru etape Sella Chianzutan (955m), na 182-gom km Passo Duron (1059m), na 202-gom km Selle Valcalda (958m) te na kraju Monte Zoncolan. Napišimo koju i o ovom potonjem brdu čiji uspon je dug 10,1 km s prosječnim nagibom od 11,5% no maksimalne vrijednosti dostižu i 22%. Cesta je vrlo uska pa je na tom dijelu današnje etape pratnja vozačima dozvoljena jedino na motociklima. Gledajući na sve ove brojke moglo se očekivati da će se na ovo brdo vidjeti tko nakon dva tjedna utrkivanja ima snage i tko je sposoban pobijediti na ovogodišnjem Giru. Trka je startala za promjenu od dosadašnjih 
dva tjedna po lijepom vremenu ali i laganim tempom po ravnici prema Alpama. No nekima nije bilo do odmaranja i uživanju u pogledu na alpske vrhunce. Bili su to Ludovic Turpin (AG2R), Jackson Rodriguez (Androni), Guillaume Le Floch (Bbox Bouygues Telecom), Nico Sijmens (Cofidis), Jérome Pineau (Quick Step) i Francesco Reda (Quick Step) koji su na 18-tom km etape pohitali usudu u susret. Ma kakav on bio. Ubrzo su dogurali do čak 14’30” prednosti pred glavnom grupom. No nakon polovice dužine etape za njih su zapuhali zli vjetrovi koji su prednost polako topili. Ti zli vjetrovi zvali su se ekipa Liquigs Doimo koja je odlučila kontrolirati utrku te je drugi dan za redom bila na čelu grupe. Preko prvog brda, Sella Chianzutan, prešlo se u relativno laganom tempu, no zato već na drugom, Passo Duron, mnoge vozače u grupi su zaboljele noge i pluća s obzirom da je na ,5 km dugom usponu naše momke dočekalo 18% maksimalnog nagiba. Tu su se momci podijelili prirodnom selekcijom na one koji su ostali u prvoj grupi i one koji nisu. Ovih prvih je bilo neusporedivo manje, samo 25-torica. Spomenimo Wigginsa i Xavier Tondo (Cervelo) izgubili su kontakt na uzbrdo ali su se uspjeli vratiti u istu na nizbrdici. Naši bjegunci su sada imali samo 3’30” prednosti koja se i dalje topila. A svi skupa su imali vrlo malo prostora i vremena da odahnu prije završnog uspona na Monte Zoncolan. Za njega se nemali broj vozača pripremio vozeći kompaktne prednje lančanike (50×34) dok su odostraga 
imali lančanike sa 28 ili čak 29 zubaca. Dakle, bilo je zbilja strmo. Na početku uspona bjegunci su imali 3’20” prednosti koje su se vrlo brzo otopile pod naporima koje su ulagali momci iz ekipe Liquigas. S prvim metrima uspona u glavnoj grupi na čelo je stao Szmyd s Bassom na kotaču. Nažalost našeg Roberta nije bilo tu. Zaustavimo se malo i kažimo pokoju o njemu. Za sada ovo je niše nego je itko mogao očekivati od nekoga tko prvi puta vozi Giro. Vrlo vjerojatno ni sam nije očekivao ovakav rasplet događja. Biti neko vrijeme treći u generalnom poretku, biti drugi u borbi za najboljeg mladog vozača, biti viđen na trci u bjegovima i ciljevima brdskih etapa, biti netko o kome se priča za vrijeme TV prijenosa na Eurospostu i koga tv voditelji traže po grupi za vrijeme brdskih etapa a uz sve to imati samo 23 godine i po prvi puta voziti etapnu utrku dužu od sedam dana. Mislim da je to velika stvar. Sve što Robert ostvari od tuda pa do cilja Gira u Veroni biti će samo još šlag na njegovo torti zvanoj Giro 2010. Zato iako ga nije bilo među prvih 25 vozača ne trebamo biti ni tužni ni nesretni, sigurno će dati sve od sebe, odnosno koliko god mu je još snage ostalo u nogama. Na 7,3 km do cilja svoj je posao odradio Szmyd a na čelu je ostao Basso sa Scarponijem pored sebe, te Evansom, Nibalijem, Vinokurovom, Pinotijem, Arroyom, Cunegom, Garzelliem, Gadreom, Martinom iza sebe. Tek što se Szmyd maknuo s čela grupe Scarponi je malo pojačao tempo i u razmaku od 100m glavna grupa se sastojala od već viđene četvorke, koja će se po našem skromnom sudu, boriti za najvišu stepenicu postolja u Veroni. Bijahu to, već sigurno pogađate, Basso, Scarponi, Evans i ovoga puta ne Nibali već Pinoti koji je u odnosu na jučer zamijenio Nibalija. No trebalo je prijeći još 7,2 km uspona. Pinoti je kombinaciju tempa i strmine uspio preživjeti u tom kvartetu ni 200m. Na 6 km do cilja naše momke su dočekali 22% uspona na kojima je Basso stisnuo zube i pojačao tempo, na kotaču mu je u velikim 
mukama ostao Cadel Evans ali ne i Scarponi. Uz put su jednog po jednog sustizali bjegunce koji su se borili usponom i gravitacijom da ostanu uspravno a biciklima. Iza leđa prve trojice također se herojski borio Vinokurov u nakani da minimalizira neminovne gubitke. Na 5,4 km do cilja Basso je izveo jedno malo ubrzanje a Evans je s dosta muke to spojio. Scarponi je u tim trenutcima bio na 10-15” iza vodećeg dvojca, Vinokurov na 37”, Cunego 47”, a Aroyo kao ružičasta majica na 1’10”. Na 3,7 km do cilja Basso je još jednom izveo manevar laganog ubrzanja koji je bio presudan za Evansa koji se već zadnjih nekoliko kilometara očajnički borio ostati na kotaču prethodno spomenutom. Dok je Basso vozio čitavo brdo gotovo isključivo „iz sica“ Evans je gotovo svaku serpentinu ili strminu vozio na nogama. To što je s kotača skinuo Evansa Bassu je dalo još više snage da „grize“ i da se od australskog cestovnog prvaka svijeta udalji prema naprijed što dalje. Prije cilja spomenimo samo jo nevjerojatno mnoštvo svetije koja se uspela brojena u tisućama na Monte Zoncolan pa su specijalne snage „alpinaca“ (talijanska brdska vojska) i civilne odbrane osiguravale red na cesti u zadnjih dva kilometra uspona. Do vrha Basso je ostario prednost od 1:18” pred Evansom i 1’30” pred Scarponijem. Daminano Cunego je stigao kao četvrti s 1’58” a peti je bio Vinokurov 2’26” što je bilo, barem za nas, malo iznenađenje s obzirom na to da on i nije penjač po svojoj konstituciji. A još veće iznenađenje je bio Sastre koji se od glavne grupe oprostio još na 7,5 km do cilja, da bi zatim stizao i prestizao sve koji su ga ostavili. No dalje, ili bolje rečeno bliže od šestog mjesta uz svu brzinu koju je razvijao, nije stigao. Naš Robert je etapu završio u ugodnom društvu Vadimira Mholjevića, 36-ti i 35-mi, a hrvatski dvojac kasnio je na ciljnoj crti etape za Bassom 9’28”. Vladimir je i danas radio za Garzellia koji je na cilj stigao kao 37-mi. U generalnom poretku stvari su se ponovno malo promućkale. Najveća je novost da je Basso skočio na 3-će mjesto i sada zaostaje za Arroyom 3’33”. Robert Kišerlovski je pao na još uvijek senzacionalno 10-to mjesto. Sutra je bio dan odmora za kojeg se nadamo da će dobro doći i našem Robertu ali i Vladimiru.
1 David Arroyo Duran (Špa) Caisse d’Epargne 67:48:42
2 Richie Porte (Aus) Team Saxo Bank 0:02:35
3 Ivan Basso (Ita) Liquigas-Doimo 0:03:33
4 Carlos Sastre Candil (Špa) Cervelo Test Team 0:04:21
5 Cadel Evans (Aus) BMC Racing Team 0:04:43
6 Alexandre Vinokourov (Kaz) Astana 0:05:51
7 Vincenzo Nibali (Ita) Liquigas-Doimo 0:06:08
8 Michele Scarponi (Ita) Androni Giocattoli 0:06:34
9 Linus Gerdemann (Njem) Team Milram 0:07:12
10 Robert Kišerlovski (Hr) Liquigas-Doimo 0:08:13
11 Damiano Cunego (Ita) Lampre-Farnese Vini 0:09:19
12 Marco Pinotti (Ita) Team HTC – Columbia 0:09:53
13 Vladimir Karpets (Rus) Team Katusha 0:13:09
14 Bauke Mollema (Niz) Rabobank 0:14:35
34 Vladimir Miholjević (Hr) Acqua & Sapone 0:42:07
Popularity: 2% [?]
